hrvatski

Hladne glave i vruća srca o tijelu i emocijama u hrvatskom

U ovom se radu bavim pitanjem kakav je odnos tijela i emocija u svakodnevnom pučkom modelu govornika hrvatskog. Točnije, na temelju korpusnih podataka iz korpusa hrWaC pokazujem da je tijelo prirodan način opisa emocionalnih stanja. U izrazima koji su razmjerno nefigurativni dijelovi tijela upotrebljavaju se da bi se uputilo na neko emocionalno stanje jer se na pojedinom dijelu tijela vidi signal ili simptom neke emocije. Taj signal ili simptom prvenstveno proizlazi iz našeg konvencionalnog znanja o samoj emociji (tj. utjelovljen je). Kod ustaljenih figurativnih izraza znanja više ne moraju biti utjelovljena, nego samo motivirana našim integriranim znanjima o dijelovima tijela i emocijama. Zbog konvencionalizacije ti se izrazi mogu upotrebljavati i na načine koji ne proizlaze iz objektivno vidljivih pojedinačnih reakcija. U tim slučajevima neki dijelovi tijela imaju ključnu ulogu jer omogućuju bogate mreže integriranih znanja o emocijama i tijelu (u radu se osvrćemo posebno na glavu i srce). Najzad, kada se u diskursu koristimo dijelovima tijela da bismo govorili o emocijama, time pokušavamo izazvati emocije kod svojih sugovornika. Na taj način govornik pokušava ostvariti emocionalnu vezu sa sugovornicima, izazivajući njihovu empatiju za pogled na svijet koji predstavlja. Tako izrazi za emocije koji se koriste dijelovima tijela prave puni krug: od govorenja o emocijama ka izrazu emocija.

tijelo, emocije, pučki model, figurativni izrazi, nefigurativni izrazi, diskurs, hrvatski

nije evidentirano