hrvatski

Hej, da ili ne? (Uzvik, čestica, veznik?)

Rad problematizira uzvik, česticu i veznik kao nepromjenjive vrste riječi koje je na morfološkoj razini (razini oblika) moguće relativno jednoznačno opisati i odrediti. Problem i složenost opisa tih jezičnih jedinica očiti su na sintaktičkoj razini. U radu se propituju položaj i uloga/služba spomenutih jezičnih jedinica u rečenici te se (objedinjujući strukturalistički i kognitivnolingvistički pristup s dijakronijskom analizom gramatičarskoga mišljenja o uzvicima, veznicima i česticama u hrvatskim priručnicima te analizom korpusa hrvatskoga jezika) nastoji ponuditi u nekim svojim dijelovima drukčija klasifikacija u radu analiziranih jezičnih jedinica/vrsta riječi/funkcija riječi u rečenici. Rad nastoji ukazati i na nerijetko marginaliziranje tih vrsta riječi, posebice uzvika i čestica te na njihovo određenje kao jedinica koje iz strukturalističke vizure pripadaju domeni govora, iskaza, dakle onoga supstancijalnoga, akcidentalnoga i individualnog, a ne domeni formalnoga, društvenoga i idealnoga, domeni jezika. Rad ne pretendira dati potpunu i dokraja iscrpnu analizu promatranoga problema, ali pokušava rasvijetliti problem sintaktičkoga položaja uzvika, veznika i čestica te određenja tih jezičnih jedinica kao (ne)jedinstvene vrste riječi.

uzvik ; čestica ; veznik ; sintaksa ; morfologija

nije evidentirano