Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka. Notari Dubašnice, sv. 1. Treći notarski protokol Jura Sormilića (1726. – 1734.) / Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726– 1734) (CROSBI ID 14140)

Autorska knjiga | monografija (stručna)

Bošnjak Botica, Tomislava ; Botica, Ivan ; Galović, Tomislav Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726–1734) / Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka. Notari Dubašnice, sv. 1. Treći notarski protokol Jura Sormilića (1726. – 1734.) / Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726–. Zagreb: Hrvatski državni arhiv ; Staroslavenski institut ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; FF Press ; Povijesno društvo otoka Krka, 2016

Podaci o odgovornosti

Bošnjak Botica, Tomislava ; Botica, Ivan ; Galović, Tomislav

Dobrica, Ladislav ; Matijević Sokol, Mirjana

Bošnjak, Dominik

hrvatski

Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka. Notari Dubašnice, sv. 1. Treći notarski protokol Jura Sormilića (1726. – 1734.) / Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726– 1734)

U ovoj se knjizi prvi put objavljuje jedan njihov i jedan cjeloviti dubašljanski notarski protokol uopće. Izvorno je naslovljen: Ovo je Protokol treti mene Jura Sormilića od oblasti benetačke, nodara puplika. U dugom notarskom stažu Jura Sormilića sačuvali su se samo Treći (1726. – 1734.), Četvrti (1734. – 1737.) i Šesti notarski protokol (1739. – 1741.) te dio protokola iz razdoblja od 1744. do 1746. godine. Treći notarski protokol Jura Sormilića pruža sitne podatke o pravnoj, poslovnoj i obiteljskoj svakodnevici ljudi u Dubašnici, Dobrinjštini, omišaljskim selima i Šotoventu tijekom druge četvrtine 18. stoljeća. Sam pak protokol pisan je od 10. ožujka 1726. do 23. kolovoza 1734. u Sormilićevoj kući. Od ukupno 297 isprava koliko ih ima u ovom protokolu, pravnih je akata sklopljenih u notarovoj kući i izvan nje čak 166. Zbog njih je zalazio u sela Dubašnice (49), Dobrinjštine (30), Šotoventa (24), Omišlja (23), štoviše i u sam Krk (4), u kuće, dvorove, radionice i pod baras svojih stranaka te u crkve, sakristije i na groblja. Pravni posao ili akt bio je naime moguć svagdje gdje žive i okupljaju se ljudi. Jure Sormilić najviše je poslom bio u Dubašnici. Zatječemo ga, kako sam navodi, u selima Barušić (1), Bogović (4), Kovači (166), Kraljić (2), Kremenić (3), Malinska (1), Marković (1), Milčetić (4), Oštrobradić (1), Poganke (3), Porat (5), Radić (3), Rudine (1), Sabljić (6), Strilčić (1), Sveti Anton (2), kol Svetog Polinara (3), Turčić (1), Vlašić (1) i Zidarić (3). Nijedan akt nije sklopio u selima Ljutić, Milovčić i Vantačić premda su mu stranke ili parte te svjedoci i procjenitelji dolazili iz tih sela. Izvan svoje Dubašnice, svoga kaštela, išao je po ondašnjem području Dobrinja (Grad, Gabonjin, Gržetić, Hlapa, Kras, Polje, Soline, Sužan, Sveta Mandaljena), Krka/Veje (Brzac, Glavotoka, Linardić, Mala placa u Krku, Sveta Fuska, Sveti Ivan, Sveti Petar), Omišlja (Maršić, Miholjice, Njivice, Semin, Sršić, Sveti Vid) i Poljica (Bajčić, Brusić, Milohnić, Nenadić, Žgaljić). Dolazile su mu stranke iz Vrha, Lizera i Vrbnika, ali također iz Belog, Merga s Cresa. Jure Sormilić im je izdao čak 240 javnobilježničkih isprava. Do toga se podatka došlo pribrajenjem formule zneto i plaćeno s marginalija protokolnih akata i zapisa. Jure Sormilić bio je javni notar (bilježnik) Mletačke Republike. On i njegov suvremenik Anton Petriš, javni notar iz Vrbnika, bili su ovlašteni sastavljati javne akte, izdavati javne isprave i ovjeravati privatne isprave na hrvatskom jeziku kao pravnovrijedeće na teritoriju Mletačke Republike. Činili su to na glagoljici. Poput Andreja Bendate, Frančeska Paštarija, Brnardina Dudija, Zan-Antonija Travižana ili Jakoma Kalerića, samo nekih krčkih notara talijanskoga jezika koji su u Sormilićevu Trećem notarskom protokolu zabilježeni pri određenim aktima, imali su pravo čuvanja depožita svih vrijednosnih predmeta (novca, dragocjenosti, raznih knjiga i isprava) radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima. Dakle, za mletačke uprave notar hrvatskoga jezika i glagoljskoga pisma bio je pravno izjednačen s notarom talijanskoga jezika i latiničnoga pisma. Ipak, nejasno je zašto Jure Sormilić nije sastavio niti jedan pravni akt između 6. rujna 1726. i 12. travnja 1731. godine. Budući da između navedenih datuma nema prekida u obrojčivanju dokumenata, pretpostavljamo da je bio izvan javnobilježničke službe. Je li mu nadležna komora iz Krka zabranila ili ograničila poslovnu sposobnost? Je li zbog kakve bolesti, tjelesne ili duhovne slabosti bio nesposoban uredno obavljati povjerenu službu? Ta i neka druga pitanja ostat će zasad bez odgovora. U Trećem je notarskom protokolu na mletačkom varijetetu talijanskoga jezika upisano šest kraćih (16. VI. 1726., 10. XII. 1731., 8. VI. 1732., 5. XII. 1732., 7. VI. 1733., 9. XII. 1733.) i jedna duža ovjera (26. I. 1734.). Među listovima, uglavnom bez određena reda, nalazi se desetak buletina (ceduljica). Premda je uglavnom riječ o buletinima dubašljanskih, dobrinjskih, poljičkih i omišaljskih službenika (oficijala) o obavljenim oglasima (kličima), ima i pravih lakše i teže odredivih fraška. Oficijali su bili lokalni službenici koji su na javnim mjestima oglašavali pravne poslove, najčešće kupoprodaje. Za tri obavljena kliča pred dvama svjedocima dobivali su naknadu od 10 do 12 soldina. Nakon što je obavio tri kliča, tri oglasa u tri nedjelje zaredom na određenom mjestu u određeni sat pred skupljenim svijetom, oficijal je buletinom obavještavao notara o mogućim primjedbama za sklopljeni posao. Nakon toga je notar na marginaliju već upisanoga akta u knjizi protokola zabilježio obavljene kliče te bi o aktu prema potrebi izdao listinu ili instrument. Prema Trećem notarskom protokolu Jura Sormilića, u Dubašnici su oficijali bili Paval Kraljić, Jure Dijanović i Matij Dobrilović, u Dobrinju Ivan Šamanić, Jure Franković i Jure Pačković (Pačko), a u Omišlju Matij Turčić. Na javnom mjestu u Krku/Veji kupoprodaje je obznanjivao trumbita Jerolim Fefe. Zanimljivo je da je Sužan imao vlastita oficijala – Matija Mavrovića, za razliku od Poljica, u koje je dolazio dubašljanski oficijal obavljali kliče kod plovanske crkve sv. Kuzme i Damjana unatoč tomu što su Poljica bila zasebni kaštel. Običaj obznanivanja javnih kliča u Dubašnici obavljao se na najvažnijem mjestu dubašljanskoga svijeta, pokraj stare plovanske crkve sv. Apolinara. Dinamici ekonomske svakodnevice koja se iščitava u Trećem protokolu Jura Sormilića svakako su pridonosili procjenitelji nekretnina (štimaduri), koje se naslovljavalo rotnici publiki i meštri publiki. Pri utvrđivanju tržišne cijene dotičnoga predmeta izražavane u librima, tekućem mletačkom apoenu 18. stoljeća, svaka je ugovorna strana imala svoga štimadura. Među njima se posebno izdvajao sudac Ivan Milčetić pok. Ivana, koji se u toj ulozi najčešće spominje u ugovornim postupcima. Osim u kupoprodajama i zamjenama štimaduri su utvrđivali i vrijednost mladenkina miraza ili dote. Najčešće se sama procjena vrijednosti odjeće, posteljine i pokućstva prepuštala ženama. Pedesetak je kupoprodajnih i miraznih ugovora sklopljeno pogodbom bez procjenitelja. Time su stranke mogle uštedjeti nešto novca jer se procjeniteljevo posredništvo plaćalo nevelikim iznosom, najčešće izraženim u soldinima. Međutim ni notarski posao nije bio puno plaćeniji.

hrvatskoglagoljski notarijat ; otok Krk ; notari Dubašnice ; Treći notarski protokol Jura Sormilića (1726. – 1734.)

Priredili, uvodnu studiju napisali, rječnik i kazala izradili / Editing, introductory study, creation of the glossary and index by Tomislava BOŠNJAK BOTICA, Ivan BOTICA, Tomislav GALOVIĆ.

engleski

Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726–1734)

U ovoj se knjizi prvi put objavljuje jedan njihov i jedan cjeloviti dubašljanski notarski protokol uopće. Izvorno je naslovljen: Ovo je Protokol treti mene Jura Sormilića od oblasti benetačke, nodara puplika. U dugom notarskom stažu Jura Sormilića sačuvali su se samo Treći (1726. – 1734.), Četvrti (1734. – 1737.) i Šesti notarski protokol (1739. – 1741.) te dio protokola iz razdoblja od 1744. do 1746. godine. Treći notarski protokol Jura Sormilića pruža sitne podatke o pravnoj, poslovnoj i obiteljskoj svakodnevici ljudi u Dubašnici, Dobrinjštini, omišaljskim selima i Šotoventu tijekom druge četvrtine 18. stoljeća. Sam pak protokol pisan je od 10. ožujka 1726. do 23. kolovoza 1734. u Sormilićevoj kući. Od ukupno 297 isprava koliko ih ima u ovom protokolu, pravnih je akata sklopljenih u notarovoj kući i izvan nje čak 166. Zbog njih je zalazio u sela Dubašnice (49), Dobrinjštine (30), Šotoventa (24), Omišlja (23), štoviše i u sam Krk (4), u kuće, dvorove, radionice i pod baras svojih stranaka te u crkve, sakristije i na groblja. Pravni posao ili akt bio je naime moguć svagdje gdje žive i okupljaju se ljudi. Jure Sormilić najviše je poslom bio u Dubašnici. Zatječemo ga, kako sam navodi, u selima Barušić (1), Bogović (4), Kovači (166), Kraljić (2), Kremenić (3), Malinska (1), Marković (1), Milčetić (4), Oštrobradić (1), Poganke (3), Porat (5), Radić (3), Rudine (1), Sabljić (6), Strilčić (1), Sveti Anton (2), kol Svetog Polinara (3), Turčić (1), Vlašić (1) i Zidarić (3). Nijedan akt nije sklopio u selima Ljutić, Milovčić i Vantačić premda su mu stranke ili parte te svjedoci i procjenitelji dolazili iz tih sela. Izvan svoje Dubašnice, svoga kaštela, išao je po ondašnjem području Dobrinja (Grad, Gabonjin, Gržetić, Hlapa, Kras, Polje, Soline, Sužan, Sveta Mandaljena), Krka/Veje (Brzac, Glavotoka, Linardić, Mala placa u Krku, Sveta Fuska, Sveti Ivan, Sveti Petar), Omišlja (Maršić, Miholjice, Njivice, Semin, Sršić, Sveti Vid) i Poljica (Bajčić, Brusić, Milohnić, Nenadić, Žgaljić). Dolazile su mu stranke iz Vrha, Lizera i Vrbnika, ali također iz Belog, Merga s Cresa. Jure Sormilić im je izdao čak 240 javnobilježničkih isprava. Do toga se podatka došlo pribrajenjem formule zneto i plaćeno s marginalija protokolnih akata i zapisa. Jure Sormilić bio je javni notar (bilježnik) Mletačke Republike. On i njegov suvremenik Anton Petriš, javni notar iz Vrbnika, bili su ovlašteni sastavljati javne akte, izdavati javne isprave i ovjeravati privatne isprave na hrvatskom jeziku kao pravnovrijedeće na teritoriju Mletačke Republike. Činili su to na glagoljici. Poput Andreja Bendate, Frančeska Paštarija, Brnardina Dudija, Zan-Antonija Travižana ili Jakoma Kalerića, samo nekih krčkih notara talijanskoga jezika koji su u Sormilićevu Trećem notarskom protokolu zabilježeni pri određenim aktima, imali su pravo čuvanja depožita svih vrijednosnih predmeta (novca, dragocjenosti, raznih knjiga i isprava) radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima. Dakle, za mletačke uprave notar hrvatskoga jezika i glagoljskoga pisma bio je pravno izjednačen s notarom talijanskoga jezika i latiničnoga pisma. Ipak, nejasno je zašto Jure Sormilić nije sastavio niti jedan pravni akt između 6. rujna 1726. i 12. travnja 1731. godine. Budući da između navedenih datuma nema prekida u obrojčivanju dokumenata, pretpostavljamo da je bio izvan javnobilježničke službe. Je li mu nadležna komora iz Krka zabranila ili ograničila poslovnu sposobnost? Je li zbog kakve bolesti, tjelesne ili duhovne slabosti bio nesposoban uredno obavljati povjerenu službu? Ta i neka druga pitanja ostat će zasad bez odgovora. U Trećem je notarskom protokolu na mletačkom varijetetu talijanskoga jezika upisano šest kraćih (16. VI. 1726., 10. XII. 1731., 8. VI. 1732., 5. XII. 1732., 7. VI. 1733., 9. XII. 1733.) i jedna duža ovjera (26. I. 1734.). Među listovima, uglavnom bez određena reda, nalazi se desetak buletina (ceduljica). Premda je uglavnom riječ o buletinima dubašljanskih, dobrinjskih, poljičkih i omišaljskih službenika (oficijala) o obavljenim oglasima (kličima), ima i pravih lakše i teže odredivih fraška. Oficijali su bili lokalni službenici koji su na javnim mjestima oglašavali pravne poslove, najčešće kupoprodaje. Za tri obavljena kliča pred dvama svjedocima dobivali su naknadu od 10 do 12 soldina. Nakon što je obavio tri kliča, tri oglasa u tri nedjelje zaredom na određenom mjestu u određeni sat pred skupljenim svijetom, oficijal je buletinom obavještavao notara o mogućim primjedbama za sklopljeni posao. Nakon toga je notar na marginaliju već upisanoga akta u knjizi protokola zabilježio obavljene kliče te bi o aktu prema potrebi izdao listinu ili instrument. Prema Trećem notarskom protokolu Jura Sormilića, u Dubašnici su oficijali bili Paval Kraljić, Jure Dijanović i Matij Dobrilović, u Dobrinju Ivan Šamanić, Jure Franković i Jure Pačković (Pačko), a u Omišlju Matij Turčić. Na javnom mjestu u Krku/Veji kupoprodaje je obznanjivao trumbita Jerolim Fefe. Zanimljivo je da je Sužan imao vlastita oficijala – Matija Mavrovića, za razliku od Poljica, u koje je dolazio dubašljanski oficijal obavljali kliče kod plovanske crkve sv. Kuzme i Damjana unatoč tomu što su Poljica bila zasebni kaštel. Običaj obznanivanja javnih kliča u Dubašnici obavljao se na najvažnijem mjestu dubašljanskoga svijeta, pokraj stare plovanske crkve sv. Apolinara. Dinamici ekonomske svakodnevice koja se iščitava u Trećem protokolu Jura Sormilića svakako su pridonosili procjenitelji nekretnina (štimaduri), koje se naslovljavalo rotnici publiki i meštri publiki. Pri utvrđivanju tržišne cijene dotičnoga predmeta izražavane u librima, tekućem mletačkom apoenu 18. stoljeća, svaka je ugovorna strana imala svoga štimadura. Među njima se posebno izdvajao sudac Ivan Milčetić pok. Ivana, koji se u toj ulozi najčešće spominje u ugovornim postupcima. Osim u kupoprodajama i zamjenama štimaduri su utvrđivali i vrijednost mladenkina miraza ili dote. Najčešće se sama procjena vrijednosti odjeće, posteljine i pokućstva prepuštala ženama. Pedesetak je kupoprodajnih i miraznih ugovora sklopljeno pogodbom bez procjenitelja. Time su stranke mogle uštedjeti nešto novca jer se procjeniteljevo posredništvo plaćalo nevelikim iznosom, najčešće izraženim u soldinima. Međutim ni notarski posao nije bio puno plaćeniji.

Croatian Glagolitic Notary Service ; island of Krk ; notaries of Dubašnica ; Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726–1734)

Priredili, uvodnu studiju napisali, rječnik i kazala izradili / Editing, introductory study, creation of the glossary and index by Tomislava BOŠNJAK BOTICA, Ivan BOTICA, Tomislav GALOVIĆ.

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatski državni arhiv ; Staroslavenski institut ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; FF Press ; Povijesno društvo otoka Krka

2016.

978-953-7659-35-6

438 + CD-ROM

objavljeno

Povezanost rada

Filologija, Povijest, Pravo