hrvatski

Tvrtko I. u latinskoj historiografiji

Već kao mladić od oko 20 godina Tvrtko I. je 1353. postao bosanski ban kao vazal Ludovika, kralja Ugarske. Iz obimnih dokumenata napisanih u njegovoj kancelariji očito je njegovo njegovanje srdačnih obiteljskih odnosa, duboko poštivanje crkvenih vlasti. Dokumenti nastali u drugim središtima (Dubrovnik, Budim, Venecija, Split, Trogir, Rim) pokazuju odnos tih centara prema Tvrtku i obratno. Iz njih se stječe dosta jasna vizija koje je vrline i sposobnosti posjedovao Tvrtko I.U raduse također predočava što su o Tvrtku u svojim djelima napisali naši historiografi L. Crijević Tuberon, J. Ratkay, P. R. Vitezović, F. Zdelar, Ivan Lučić, A.B.Krčelić te mnogi franjevci, a potom se predočav neki ugledni strani povjesničari (L.C.Salutati, P.J.Cantel, C. du F. du Cange, F. Ugheli, D. Farlati, G. Pray, I. Katona. Iz toga se stječe jasan uvid o Tvrtkovoj "sudbini" u našoj i stranoj historiografiji na latinskom jeziku do kraja 18. stoljeća.

Tvrtko I. bosanski ban i kralj, hrvatska historiografija na latinskom, historiografija 17. i 18. st.

Rad uma 4 priloga u kojima su doneseni izvorni dokumenti, tj. pisanje o Tvrtku I. pisaca: 1. Ludovika Crijevića Tuberona, 2. Juraja Ratkaya, 3. Fra Luke Vladmirovića, i 4. Čestitka Firentinske komune (20. 10. 1389) zbog Tvrtkove pobjede Turaka na Kosovu Polju.