hrvatski

Žalovanje u obitelji nakon neočekivanog gubitka člana obitelji u ratu

U uvodu prikazani su neki noviji koncepti procesa žalovanja nakon neočekivanog gubitka člana obitelji u okviru sistemske teorije i prakse. Autorica je posjetila trideset obitelji hrvatskih branitelja poginulih tijekom 1991-1992.god.U procijeni kakvoće odnosa, komunikacije i prilagođavanja članova obitelji dvije godine nakon tragičnog gubitka korišten je polustrukturirani intervju sa skalom procjene.Tijekom razgovora autorica je također uočavala i izvore utjehe koji su članovima obitelji omogućili opstanak i nakon pogibije, kao neposredne, dugoročne posljedice na planu zdravstvenog i društvenog funkcioniranja. Cilj istraživanja bila je usporedba strukture žalovanja između grupe oženjenih poginulih hrvatskih branitelja (grupa A od 14 obitelji) i grupe neoženjenih poginulih hrvatskih branitelja (grupa B od 16 obitelji). Promatrane su slijedeće razlike između dviju grupa ispitanika: 1. Članovi obitelji grupe B su bolje povezani i više orijentirani na prošlost nego grupe A. 2. Roditelji grupe B su naročito skloni razviti tjelesne poremećaje i socijalne disfunkcije. Također treba spomenuti neke zanimljive rezultate. Dva smrtna ishoda su se dogodila u populaciji očeva (jedan u grupi A i jedan u grupi B).Nakon tragičnog gubitka majke u statistički značajno većoj mjeri posjećuju crkvu nego udovice.Također nije bilo razlike između pojedinih grupa u kategoriji izvora utjehe – pojačana aktivnost ili „zakapanje u posao“. Udovice su naročito razvijale emocionalne poremećaje i tjelesne bolesti tijekom perioda nakon pogibije. Na vrhu popisa izvora utjehe za njih bile su bliske osobe iz svakodnevnice, a ako je bilo tko trebao pomoć one su bile najspremnije istu pružiti. Autorica je pokušala ponuditi model integrativne skrbi obiteljima u žalovanju nakon nasilne smrti njihovog člana u ratu, kao i dati poticaj za istraživanje te složene problematike na većem broju obitelji.

Obitelj - -- psihologija; Rat - -- Hrvatska; Smrt; Žalost

nije evidentirano