hrvatski

Stambena arhitektura Rijeke u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća

Druga polovina 18. stoljeća u Rijeci bila je obilježena pojačanom trgovačkom aktivnošću, a, slijedom toga, i osnaživanjem građanskog staleža. To je potaknulo intenzivnu izgradnju grada koji se počeo širiti izvan gradskih zidina te nasipavanjem obale. Izniman poticaj za izgradnju dala je i Povlaštena tršćansko-riječka kompanija, koja je 1752. podigla veliki kompleks rafinerije šećera, zapadno od grada, a čija je upravna, raskošno opremljena zgrada služila i za stanovanje njezinih direktora. Neposredno uz Stari grad, osobito na tek formiranom prostoru Korza, potom u tzv. Novom gradu, danas poznatom kao Delta, kao i na ušću Rječine, današnjoj Fiumari, podižu se stambene kuće i formiraju ulični nizovi. Pojedine građevine odlikuju elementi reprezentativnog stanovanja pa se može govoriti i o arhitekturi palača. Najistaknutije od njih nastaju na sjevernoj strani Korza (palače Wohinz, Troyer, Bolf i Vuković) te na Fiumari (palače Adamić, Bašić i Belinić). Riječ je redom o višekatnicama jednostavnih pročelja na kojima se prepoznaju elementi kasnobarokne i klasicističke arhitekture. Naručitelji su predstavnici obogaćenoga građanskog sloja obrtnika i trgovaca, koji su ujedno i važni protagonisti društvenog i gospodarskog života grada. Oni su imali posrednu ali ključnu ulogu u razvoju riječke stambene arhitekture, a time i u formiranju novih gradskih vizura na prijelomu 18. u 19. stoljeće.

arhitektura; 18. stoljeće; 19. stoljeće; barok; klasicizam; Rijeka; palača Wohinz; palača Vuković; palača Bolf; palača Adamić; palača Bašić; palača Belinić

nije evidentirano