hrvatski

»Crkva gleda s poštovanjem i muslimane« (NA 3). (Post)koncilski zaokret u odnosima Katoličke crkve prema islamu i njegovi teološki izazovi

Ova doktorska disertacija želi vrednovati značaj epohalnog zaokreta kojeg je Katolička crkva na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.) učinila u svom odnosu prema islamu i muslimanima, istaknuti njegove glavne teološke izazove i uvažiti njegove pojedine plodove u postkoncilskom vremenu. Disertacija je podijeljena na dva velika dijela. Prvi dio pruža opširniji prikaz kršćansko-muslimanskih odnosa do prve polovice 20. stoljeća. Posebnu pozornost svraća na povijesni, kulturalni i religijski kontekst nastanka islamske religije, na osnovne postavke kuranske objave kao i na odnos koji islam, već od Muhamedova vremena, ima sa židovstvom i kršćanstvom. Pritom se daje dublji uvid u kuransko naučavanje o Božjoj objavi, Isusu Kristu i kršćanstvu, koje će bitno odrediti kršćanski izrazito negativan stav prema islamu u narednim stoljećima. Iz ove perspektive, rad zatim temeljito prikazuje poznatije kršćanske polemike spram islama, njihove teološke argumente i poznatije protagoniste, smještajući ih u njihov širi povijesni kontekst. Drugi dio disertacije opširnije obrađuje koncilski zaokret Katoličke crkve prema islamu, u svjetlu koncilske obnove kao i (post)koncilske teologije religija. Sustavno se prikazuje i teološki analizira koncilski govor o islamu u Dogmatskoj konstituciji Lumen gentium o Crkvi (br. 16), a osobito u Deklaraciji Nostra aetate o odnosima Crkve prema nekršćanskim religijama (br. 3), koja se dandanas smatra »velikom poveljom« kršćansko-muslimanskog dijaloga. Simboličan nadnaslov disertacije – »Crkva gleda s poštovanjem i muslimane« – upravo se referira na prvu rečenicu dotičnoga teksta, koja najbolje ukazuje na epohalnu promjenu paradigmi u kršćanskoj predodžbi islama i muslimana. Teološke teme obrađivane su komparativno, fundamentalno-teološki i u koncilskom dijaloškom duhu. Disertacija je napisana povijesno-genealoškom i teološko-hermeneutičkom metodom. Osim izvornosti teme koja još nikada nije sustavno obrađena na hrvatskom jeziku, objektivan doprinos rada je dvostruk: s jedne strane, povijesnom rekonstrukcijom kršćansko-muslimanskih odnosa baca jasnije svjetlo na zajedničku prošlost ističući njezine trajne doktrinarne napetosti ; s druge strane, vrednovanjem koncilskog zaokreta prema islamu prikazuje i otvara nova teološka obzorja, osobito u promišljanjima o Božjoj objavi, božanstvu Isusa Krista te suradnji kršćanstva s drugim religijama u suvremenom pluralnom svijetu.

Islam; Muhamed; Kuran; kršćansko-muslimanske polemike; Drugi vatikanski koncil; Deklaracija Nostra aetate; teologija religija; teologija objave; kršćansko-muslimanski dijalog

nije evidentirano