hrvatski

Pripovijedanje kao poticaj za dječju igru

Igra je osnovna aktivnost djece. Kroz igru djeca uče, istražuju i stupaju u interakcije s okolinom. Dječja igra događa se stalno, bez osobitih poticaja odraslih. Ali, socijalno i materijalno-prostorno okruženje možebitno utječe na dječju igru: inicira je i obogaćuje ili sputava. Baš kao i igra, priče su stare kao i ljudska komunikacija. U tradiciji mnogih naroda, priče su korištene kao odgojna sredstva a pripovijedanje način na koji su se prenosili običaji, iskustva i vrijednosne orijentacije zajednice. Priče potiču razvoj dječje mašte, emocionalni doživljaj i socijalizaciju u zajednicu te tako, posredno, utječu i na dječju igru. Ovaj rad istražuje moguću povezanost pripovijedanja i dječje igre te mišljenje odgajatelja o modalitetima i značajnosti utjecaja pripovjedaka na dječju igru. Istraživanje obuhvaća analizu ispitivanja mišljenja i stavova odgajatelja u Dalmaciji i studije slučaja u Dječjem vrtiću „Biokovsko zvonce“, Makarska.

dječje stvaralaštvo; pripovijedanje kao socijalni poticaj; stavovi odgajatelja

nije evidentirano