hrvatski

KONKURENTNOST VELEUČILIŠTA NA REGIONALNOM TRŽIŠTU VISOKOG OBRAZOVANJA

U drugoj polovici 20. stoljeća u Europi se pored klasičnih sveučilišta pojavljuje drugi stup visokog obrazovanja koji se zasniva na stručnom obrazovanja. U Hrvatskoj takav oblik obrazovanja pružaju veleučilišta i visoke škole. Hrvatske je članica Europske unije, a pristupom Bolonjskom konvenciji postala je i članica Europskog prostora za visoko obrazovanje. Stoga se hrvatsko visoko obrazovanje ne može promatrati izvan visokog obrazovanja Europske unije i Bolonjskog procesa. Jedna ode temeljnih vrednota Europske unije je mobilnost rada, kapitala, roba i usluga, a kroz program Erasmus+ potiče se mobilnost studenata. Sve to dovodi do nužnog ujednačavanja kriterija i kurikuluma u većini država Europske unije, te se visoko obrazovanje više ne može promatrati izvan neke šire regije. Moderna ekonomija već je duboko zašla u područje ekonomije usluga te tržište rada zahtjeva sve obrazovanije radnike. Svako zanimanje za koje je potrebno visoko obrazovanje ne traži nužno klasičnu sveučilišnu naobrazbu, veće teži ka stručnom znanju studenta/radnika. Ova doktorska disertacija nastoji kroz povijesni kontekst i moderne ekonomske prilike razumjeti koncept stručnog visokog obrazovanja, a potom, nakon što se utvrde sve prednosti i mane ovakvog oblika visokog obrazovanja, provjeriti jesu li veleučilišta i ostale ustanove stručnog visoko obrazovanja izgradile svoju poziciju na tržištu te jesu li dovoljno konkurentni u odnosu na druge institucije tercijarnog ili sekundarnog obrazovanja.

Stručno obrazovanje; veleučilište; Strategija Europa 2020; ekonomija usluga; tercijarno obrazovanje; cjeloživotno obrazovanje

nije evidentirano