hrvatski

Uloga knjižnica u procesu demokratizacije društva na primjeru prava javnosti na pristup informacijama

Razvoj demokracije i njezinih temeljnih vrijednosti u suvremenom društvu stvorio je novo okružje u kojemu javne knjižnice dobivaju značajnu i aktivnu ulogu, a time i posebnu društvenu odgovornost. Ova odgovornost se više no ikada u dugoj povijesti knjižnica ogleda u stvaranju uvjeta za slobodnu dostupnost izvorima znanja i informacija građanima, bez obzira na njihove razlike ( nacionalne, političke, vjerske i dr.). Knjižnica - po svojoj prirodi demokratska institucija - služi društvu, tako što služi pojedincu - građaninu koji u njoj pronalazi mjesto za ostvarenje slobode izražavanja i neometan pristup informacijama. Poštivanje demokratskih vrijednosti u sadašnjoj informacijskoj eri predstavlja povijesni trenutak u kojemu javna knjižnica treba redefinirati svoju ulogu iz tradicionalne u suvremenu. Istodobno, javna knjižnica je mjesto demokracije u njenom najširem značenju, a što podrazumijeva i povjerenje koje mora osigurati kod građana. Značaj dobro i pravodobno informiranog građanina kao ključnog činitelja demokratskog društva (samo dobro obaviješten građanin može donositi odgovorne odluke u svom osobnom i životu zajednice) - predstavlja polazište ideje o suvremenoj knjižnici kao ''pristupnoj točki za lokalne službe''. Time javna knjižnica gradi svoj novi identitet u 21. stoljeću kao društveno odgovorne ustanove u kojoj se ostvaruje socijalna pravda. Sustavna razrada modela koje javna knjižnica može primijeniti u cilju odgovornog i relevantnog angažmana u svakodnevnom životu svoje zajednice u slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja - tema je ovoga rada. Istodobno je od značaja i nova uloga suvremenog knjižničara kao aktivnog zastupnika interesa širokog kruga građana, te u izvjesnom smislu i posrednika između građana i tijela javne vlasti. U prvim poglavljima rada napravljen je kraći osvrt na pojam i termin javne knjižnice, ljudskih prava, te uloga i mjesto javnih knjižnica u pravnom i knjižničarskom sustavu Republike Srbije. S pravnog aspekta je potom detaljnije predstavljen institut ''slobodnog pristupa informacijama od javnog značaja'', dana je kraća povijest i trenutna situacija takozvane ''FOI legislative'' (Freedom of information laws) u svijetu i Republici Srbiji te predočena veza prava građana iz pravnih propisa s javnim knjižnicama. Središnji dio rada bavi se rezultatima istraživanja koje je provedeno u matičnim javnim knjižnicama Srbije. Ispitano je koliko su ove knjižnice spremne odgovoriti novim zahtjevima svoje zajednice u domeni prava građana na slobodan pristup informacijama, kolika je razina transparentnosti pojedinih informacija u samim knjižnicama, te kakva je spremnost knjižničara da novoj ulozi knjižnica odgovore sukladno sustavnim rješenjima na državnoj razini. Istodobno je ispitan i stupanj informiranosti samih knjižničara o pravima i obvezama te mogućnostima javnih knjižnica kao javnih ustanova koje proizilaze iz važećih propisa, a koja se tiču prava građana na slobodan pristup informacijama od javnog značaja odnosno javnim dokumentima. Rezultati istraživanja potvrđuju tezu rada da se javna knjižnica može transformirati u pristupnu stanicu građana za dobivanje savjeta, uputa, instrukcija te druge pomoći u procesu ostvarivanja prava na slobodu informacija kao i da se mogu dobiti i same informacije čime se građanima znatno olakšava ostvarivanje njihovog prava da budu pravilno informirani. Demokratizacija se najkraće može označiti kao dugotrajan i kompleksan proces u kojem se postojeći nedemokratski oblik vladavine u nekoj državi - transformira u demokratski. Javna knjižnica kao pristupna stanica građana u domeni slobode informacija pomaže i ostvarenju transparentnosti te implicitno može doprinijeti ostvarivanju slobode od korupcije u društvu.

javna knjižnica; demokratizacija; pravo na pristup informacijama od javnog značaja; transparentnost; tijelo javne vlasti; korupcija.

nije evidentirano