hrvatski

Poetika oblika

"Poetika oblika" bavi se problematikom oblikovnosti jednog dijela suvremenih proza, osobito romana, ulogom koju oblik teksta ima u prezentiranju neponovljive individualnosti pripovjednog diskursa. U fokusu je razmatranja fenomenologija tzv. hipertekstualne proze te specifičnih tipova tzv. lematiziranih proza (roman-slovarij, roman-rječnik, roman paukove mreže, roman s dodanim tematskim leksikonom, roman lažnog naslova). Proze su to koje se igraju vlastitim tijelom kao gradbenim elementom, strukturirajući zanimljive i ludičke oblike različitih vrsta mreža, arabeski ili drugih oblika pojavne stvarnosti. Nerijetko, riječ je o iznimno inovativnim romanima, konceptualno oblikovanima, u kojima romaneskno tijelo postaje samo drugi način za pričanje priče i tematiziranje intrigantnih tema sadašnjosti i prošlosti, ponekad do mjere da tekst postaje ikonički znak. Osobito su česte teme koje se tiču jezika ili matematike, kao sustava kojima je čovjek oduvijek nastojao izraziti svijet oko sebe. Dok je prvi dio knjige teorijski usmjeren, u drugom dijelu autorica podastire analitička čitanja konkretnih romanesknih praksi srednjoeuropskoga prostora – romane poput onih Jasne Horvat, Milorada Pavića, Dževada Karahasana i Venka Andonovskoga. Riječ je o romanima koji se odupiru standardnim poetičkim odrednicama poput 'modernizma' ili 'postmodernizma' i koji svojim tekstualnim tijelom, kao drugim jezikom, na jedinstven način govore o svemu onome o čemu pripovijedaju i svojim tematskim svjetovima.

oblik teksta; konceptualna proza; hipertekst; lematizirana proza; postmodernizam

nije evidentirano