hrvatski

Fitokemijske karakteristike i primjena meda u farmakognoziji

Med je prirodni zaslaĎivač poznat u cijelom svijetu. Osim kao prirodno sladilo, već od davnih vremena, med je prepoznat kao ljekovito sredstvo. Fitokemikalije potječu iz biljaka s kojih pčele skupljaju nektar ili mednu rosu, a dokazano je kako mnoge od njih mogu povoljno utjecati na zdravlje. Antioksidansi prisutni u medu mogu biti enzimski (katalaza, glukoza-oksidaza) i neenzimski (organske kiseline, produkti Maillardovih reakcija, aminokiseline, proteini, flavonoidi, fenoli, vitamin E, vitamin C, karoteonidi). Flavonoidi najčešće prisutni u medu su pinocembrin, apigenin, kemferol, kvercetin, galangin, krizin, pinobanksin, luteolin i hesperitin. Med ima raznolike biološke učinke i terapijsku primjenu: antimikrobni učinak (djeluje na širok spektar bakterija, uključujući i neke multirezistentne sojeve, a učinkovit je i kod mikoza), zacjeljivanje rana, koristi se u gastroenterologiji kao prebiotik, kod ulkusa i gastritisa, kao sredstvo za rehidraciju kod akutnog gastroenteritisa kod djece, sportašima sluţi kao brz izvor energije, kod dijabetesa smanjuje rizik od komplikacija bolesti, pozitivno djeluje na kardiovaskularni sustav, učinkovit je kod stomatitisa i drugih oralnih lezija, koristi se kod različitih očnih infekcija, pronalazi primjenu i u onkologiji. Med se moţe koristiti i za smanjenje kašlja, kod prehlade, gripe i dr.

med; farmakognozija; DPPH metoda; FRAP metoda

nije evidentirano