hrvatski

Metode podučavanja bolesnika

Na proces poduke i učenja utječu osobine edukatora/zdravstvene osobe, njegova etika i pripremljenost te poznavanje vještina komunikacije. Bolesnik u procesu poduke sudjeluje aktivno i kreativno, razvijajući sposobnost donošenja odluke uz povjerenje prema sebi i edukatoru izobrazbe. Čimbenici koji utječu su osobine bolesnika su njegovo predznanje o bolesti, otpor prema bolesti ili njezino prihvaćanje te potpora obitelji i socijalnog okruženja. Odnos i identifikacija edukatora i educiranoga (bolesnika) značajno utječu na poduku. Pozitivan transfer i kontratransfer preduvjeti su uspješnosti prijenosa edukacijskih poruka. Naglašeno pozitivan transfer edukatora čini ga unaprijed opredijeljenim za stav bolesnika, koji nije dobrodošao. Važno je uvidjeti razliku između objektivne stvarnosti i subjektivnog doživljaja bolesnika, kako bi se mogao bolesnik usmjeriti na donošenje odgovorne odluke i rješavanje osobnog problema. Iskazivanje osobnog primjera djelotvoran je način rada zdravstvenog djelatnika. Aktivnosti u podučavanju su formalne (strukturirani posebno organizirani oblici podučavanja pojedinca) i neformalne (vođenje razgovora ili priopćavanje). Nema jedinstvenog modela kako informirati i motivirati bolesnika da se pridržava uputa. Savjetovanje ne znači da isključivo kompetentne osoba daje savjete nekompetentnoj osobi (bolesniku). Dvosmjeran odnos osposobljavanja bolesnika bitan je za samostalno i uspješno rješavanje pojedinih problema. Može se koristiti u dogovoru o promjeni ponašanja (u prehrambenim navikama, pušenju, fizičkoj aktivnosti) i dogovoru o promjeni stavova (prema bolesti, operativnom zahvatu, socijalnoj mreži). Pravila podučavanja vode računa o količini informacija, koje moraju biti ograničene (do sedam informacija), koristiti se s više putova prijenosa, aktivno slušati i znati kada prestati govoriti, pitati i odrediti bolesnikove edukativne potrebe. Također je važno moći prilagoditi poduku aktualnim potrebama bolesnika. Naime, valja osigurati uvjete za osiguranje djelotvornosti poduke. Prihvaćanje neke poruke ovisi o njezinom sadržaju, uvjetima za poduku, te praktičnom iskustvu pojedinca koje predstavlja najviši autoritet (potrebno je koristiti se pozitivnim potkrjepljenjem). U edukaciji članova obitelji nema kvalitetne poduke bez promjene primarnoga socijalnog okruženja. Izričito je važno procijeniti prednosti i ograničenja u radu s članovima obitelji te izabrati odgovarajuću metodu. U grupnoj edukaciji važno je spomenuti da grupa uči brže od pojedinca, donosi više mogućih i boljih rješenja (npr. grupe za kroničnu bolest, povišen tlak, šećernu bolest, malignu bolest, astmu) i grupe za promjenu ponašanja (odvikavanje od alkohola, pušenja, gojaznih). S obzirom na veličine grupe i zadano vrijeme, one su obično homogene (istih ili sličnih), broje do 15 članova, a trajanje rada u grupi iznosi do osam tjedana. Prijedlog programa rada nudi edukator u izobrazbi, a grupa dogovara zajednički cilj, plan rada i norme ponašanja. Rad se temelji na kombinacijama informiranja i objašnjavanja, bihevioralnih tehnika i metakognicije (sažimanja i prepoznavanja). Učenje bez edukatora u samozaštitnim grupama obavlja se u oblicima grupa solidarnosti, empatije, socijalne podrške, zaštite (partnerstvo edukatora i samozaštitne grupe), u formi klubova ili terapijskih zajednica. Znanstvena literatura i praksa u pružanju psihološke pomoći oboljelim osobama pokazuje da je psihološka podrška i potpora ne samo relevantna za svakog pacijenta suočenoga s kroničnom bolešću već može biti presudna i za produljenje njegova života.

učenje; obrazovanje; medicinska sestra; reakcije pacijenata

nije evidentirano