hrvatski

Nestandardni leksik učenika u ranom učenju hrvatskoga jezika

Rad se bavi nestandardnim leksikom učenika u ranom učenju hrvatskoga standardnoga jezika. Prije polaska u školu djeca govore materinski jezik koji su usvojili u obitelji i okolini. Polaskom u školu, govoreći zavičajnim idiomom, počinju učiti standardni jezik, a on je uređen normama i propisima. Učenicima mlađe školske dobi potrebno je ukazati na pogrješno izgovorene ili napisane riječi, ali nije potrebno dodatno pojašnjavati pojmove koje ne poznaju. Učenicima je teško iskazati vlastite misli, osjećaje, ideje zbog nedovoljno bogatog rječnika ili straha od ismijavanja drugih pa tvore nove riječi kojima pokazuju sposobnost proizvodnje novih riječi i rečenica. Proučavanjem nastave hrvatskoga jezika u mlađim razredima osnovne škole, u radu se želi istražiti na koji način učenici tvore riječi u pisanom i usmenom izražavanju te u kolikoj mjeri su ovladali standardnim hrvatskim jezikom. Rezultati ovoga istraživanja ukazali su da učenici starije školske dobi poznaju više pojmova hrvatskoga jezika rabeći vlastito znanje, iskustva, jezičnu kompetenciju i kreativnost, ali i logiku govora i logičko zaključivanje koji su im omogućili stvaranje novih riječi, uspješnu komunikaciju i međusobno razumijevanje. Odstupanje od standardnoga jezika u govorenom i pisanom izražavanju dopušteno je učenicima razredne nastave sve dok se ne susretnu s gramatikom i pravopisom.

hrvatski standardni jezik; dječje novotvorenice; jezične pogrješke; nestandardni leksemi

nije evidentirano