hrvatski

Simbolička značenja vode

Narav simboličkog procesa u tome je da nešto, obično konkretno i partikularno, stoji za nešto drugo što je apstraktno i uopćeno, što onda postaje žarištem misli i emocija.Elliade smatra da simboli otkrivaju neke dimenzije stvarnosti koje bi inače izmakle našem razumijevanju. Te dublje dimenzije razotkrivaju se ne samo refleksijom tumača simbola nego također unutarnjom logikom nečega što je vlastito samim simbolima. On to, zajedno s Rudolfom Ottom zove sve to, to jest zbiljnost koja je različita od profanoga te ima svojstva koja su izvan naše kontrole.Za razliku od K. Junga, prema kojem su takve misli zasnovane na arhetipskim slikama značenja M. Elliade vjeruje u zbiljnost stvarnosti koje simboli označuju.U moderno doba neki simboli gube na snazi i zahtjevaju novo snalaženje, moraju se hraniti da ponovno ojačaju za novo vrijeme. S napredovanjem tehničke civilizacije, mnoge religijske tradicije došle su na sam rub novih iskustava pri čemu su ugroženi njihovi simboli.Poglaviti simboli velikih tradicija budizma, taoizma, judaizma, kršćanstva, islama imali su izniman uspjeh u agrikulturnom svijetu.Ima mišljenja da u novo informacijsko doba najveći izazov za organizirane religije predstavlja sve veća odsutnost takvih religijskih simbola koji bi izrazili značenje odnosa među ljudima i njihovih novih odnosa do kojih dolazi (ili ne dolazi) zbog uvođenja novih tehnologija.Što se velikog simbola vode tiče, ne bi trebalo zaboraviti da je sama činjenica uskrsnuća, koja u kršćanskom vjerovanju znači biti ili ne biti, prevrednovala i simbol vode te ga pretvorila u otkrivenje. Kako to Elliade kaže:Moglo bi se čak reći da je akvatički simbol čekao ispunjenje svoga dubokog smisla novim vrijednostima koje je donijelo kršćanstvo(Elliade 1970, 128).

voda

nije evidentirano