hrvatski

Poticanje ranog psihomotoričkog razvoja djeteta sa spinom bifidom

Spina bifida označava nepotpuno zatvaranje stražnjeg luka kralježaka, najčešće u lumbosakralnoj regiji. Može biti otvorena (meningokela i mijelokela) s defektom kože i zatvorena (oculta). Uzrok spine bifide još uvijek je nepoznat (Mardešić, 2003). Posljedice koje spina bifida ostavlja različite su za svaku osobu. Čak 90% djece s najtežim oblikom spine bifide ima hidrocefalus, a mogu se javiti i brojne dodatne teškoće: djelomična ili potpuna paraliza, teškoće s kontroliranjem mjehura i pražnjenjem crijeva, teškoće učenja, depresija, alergije na lateks i socijalni problemi. Od velike je važnosti odmah po rođenju započeti s habilitacijom. Sudionica istraživanja bila je djevojčica kronološke dobi od 4 godine s dijagnozom spine bifide. Istraživanje se provodilo u prostorijama privatne poliklinike za ranu intervenciju „Claritudo“ u Splitu u trajanju od godine dana (travanj 2015. – travanj 2016.) kroz individuane terapije u trajanju od 45 minuta, jednom tjedno. Uspješnost programa procjenjivala se svaka 3 mjeseca upotrebom Liste procjene ponašanja (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, 1997). Za metodu obrade podataka korištena je modifikacija algoritma INDIF (Nikolić 1991) za komponentnu analizu napretka djeteta, opisanog nad skupinom kvantitativnih varijabli registriranih kroz određeno vremensko razdoblje. Dobiveni statistički pokazatelji pokazuju da se primjenom interdisciplinarnog pristupa i kompleksnog edukacijsko rehabilitacijskog programa došlo do poboljšanja rezultata na svim razvojnim područjima djeteta. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na efikasnost primjene interdisciplinarnog pristupa u radu s djecom s teškoćama, ali i nemogućnost generalizacije rezultata ovog istraživanja zbog premalog uzorka ispitanika.

spina bifida; rana intervencija; roditelji djece s teškoćama u razvoju; interdsiciplinarni pristup

nije evidentirano