hrvatski

Akatizija: tipični vs. atipični antipsihotici

Bolesnica Lj. V., rođena 1964. godine, razvedena, majka dvoje odrasle djece, nezaposlena. Primljena u Kliniku za psihijatriju Vrapče zbog psihotične dekompenzacije psihičkog stanja, dolazi kolima HMP na poziv policije, prethodno nije psihijatrijski liječena. Prema heteroanamnestičkim podacima psihotični simptomi (dominantno paranoidni) perzistiraju od 20. godine, ali uz relativno očuvano funkcioniranje. Unazad tri godine psihopatologija se intenzivira i progresivno vodi u sve dublju dekompenzaciju psihičkog stanja, potpuno determinirajući njezino ponašanje. Bolesnica je kod dolaska logoroična, obilne spontane produkcije, psihomotorno povišena, napeta, hipomana. Disociranog misaonog tijeka, u sadržaju mišljenja obilje sumanutih ideja persekucije, odnosa, utjecaja, veličine i religijske sumanutosti uz slušne i vidne obmane osjetila. U potpunosti bez uvida u vlastito stanje, odbija liječenje, stoga je pokrenut postupak prisilne hospitalizacije. Zbog nesuradljivosti uvedena je intramuskularna terapija haloperidola (3x1 dnevno amp. od 5mg) koju bolesnica dobro tolerira, nakon nekoliko dana prihvaća peroralnu terapiju u istoj dozi. U daljnjem terapijskom planu zamišljeno je uvođenje jednog atipičnog antipsihotika, uz postepeno ukidanje haloperidola. Nakon dva tjedna liječenja haloperidolom, uveden je olanzapin. Inicijalnu dozu od 5 mg bolesnica uredno tolerirala, po povećanju doze na 10 mg naglo razvija izraziti nemir u nogama i mišićima, uz popratni osjećaj unutarnje uznemirenosti te potrebe za kretanjem. U do tada dobro reguliranom cirkadijalnom ritmu opisuje nemogućnost uspavljivanja zbog navedenog nemira. Zbog sumnje na razvoj akatizije kao nuspojave na olanzapin, isti se ukida iz terapije te se kroz naredna dva dana smetnje u potpunosti povlače. Nastavljeno je liječenje isključivo haloperidolom, koji je zatim uveden u dugodjelujućem obliku. U daljnjem tijeku liječenja bolesnica je pristupačnija u kontaktu, psihomotorno mirna, afektivno bolje modulirana, eutimičnog raspoloženja, sumanute ideje djelom perzistiraju, ali je istima značajno manje afektivno angažirana. Stječe bolji uvid u svoje stanje te pristaje na dobrovoljno bolničko liječenje. Temeljem kliničke slike, anamnestičkih i heteroanamnestičkih podataka postavljena je konačna dijagnoza paranoidne shizofrenije F20.0. Psihologijska obrada odgovara postavljenoj dijagnozi. Ostali nalazi su uredni (laboratorijski nalazi, EEG kao i CT mozga). Ekstrapiramidne nuspojave javljaju se najčešće kod antipsihotika prve generacije, tipičnih antipsihotika. Prikazana bolesnica razvila je akatiziju kao ekstrapiramidnu nuspojavu na antipsihotik treće generacije olanzapin, atipični antipsihotik, dok se primjenom antipsihotika prve generacije haloperidola, iste nuspojave nisu bilježile te je pokazana dobra podnošljivost lijeka. Bolesnica daje pristanak za prikaz slučaja.

akatizija; antipsihotici; tipični; atipični

nije evidentirano