hrvatski

Bilježenje i pamćenje – autobiografski narativni diskurs Andrije Torkvata Brlića

Rad poredbeno proučava stilizacije Andrije Torkvata Brlića u dnevnicima i drugim autobiografski obilježenim tekstovima. Članak kontekstualno situira autobiografske iskaze ovog autora i prati njihovu kulturnu i znanstvenu recepciju tijekom stotinjak godina od njihova nastanka. Očuvani rukopisni dnevnički zapisi Andrije Torkvata Brlića nastajali su u vremenu između 1844. i 1857. godine. Tijekom tog razdoblja, autor je proputovao niz europskih zemalja (Njemačku, Francusku, Belgiju, Englesku) i u zapisima svjedočio o susretima s diplomatima i kulturnim djelatnicima svog vremena. Među njegovim suvremenicima već je Josip Juraj Strossmayer ukazao na kulturni i povijesnu vrijednost očuvane ostavštine, dio rukopisne građe za tisak je priredila tek Ivana Brlić Mažuranić 1934. i 1935. godine, a dio je do danas ostao neobjavljen. Autori koji su rukopisnu ostavštinu Andrije Torkvata Brlića koristili kao arhivsku građu i tragali u zapisima za izvještajima o stvarnim povijesnim događajima i ličnostima, isticali su njihov lakonski karakter. U svojim je dnevnicima ovaj književnik i publicist izdvajao samo ključna zbivanja i nerijetko su zapisi oblikovani u kraticama kako bi svom autoru poslužili kao podsjetnik za oblikovanje većeg i cjelovitog memoarskog teksta. Tehnologija rukopisnog bilježenja najčešće je usmjerena prema pamćenju određene skupine podataka za koje zapisivač smatra da su bitni. Stoga su dnevničke i druge autobiografske bilješke najčešće određene autorovim izborom jer se odluka o relevantnosti pojedinih događaja donosi u trenutku zapisivanja. Autobiografska i putopisna svjedočanstva koja je ovaj autor objavio u periodičkim publikacijama, ponekad i pod pseudonimom Kazimir B., obilježena su kompleksnijom sintaktičkom strukturom i izrazitijom retoričnošću. Usporedbom privatno obilježenog dnevničkog diskursa s javno usmjerenim memoarskim i publicističkim zapisima nastojat će se izdvojiti tekstualne sastavnice koje upućuju na povijesnu relevantnost opisanih događaja za oblikovanje i preoblikovanje identiteta zajednice kojoj je autor pripadao.

Andrija Torkvat Brlić ; dnevnik ; identitet ; autobiografski diskurs ; pamćenje.

nije evidentirano