hrvatski

Stari pisci hrvatski u ljetnikovcima Rijeke dubrovačke

Rijeka dubrovačka neprijeporno je stekla mitsko značenje u hrvatskoj kulturi. Svojom iznimnom konfiguracijom i bogatstvom svježe izvorske vode oduvijek je privlačila putnike i putopisce, književnike i pjesnike koji su je nazivali rikom i zatonom, zaljevom i kanalom, čarobnom vodom i čudesnom dragom stiješnjenom između visokih brda. Rijeka dubrovačka i izvor Omble smatrani su izvorom poetskog nadahnuća jednak u svemu onome s Helikona koji je nadahnjivao grčke klasičare. Njezina svježina i mir rano su ušli u hrvatsku retorsku i pjesničku tradiciju kao antiteza bučnom trgovačkom i gradskom životu. U ljetnim stanovima Rijeke dubrovačke već u petnaestom stoljeću čuli su se glasovi dubrovačkih pjesnika na hrvatskom jeziku, poput Džore Držića ((1461-1501) koji je kao rektor crkve Svih Svetih ljetovao u blizini izvorišta Omble, u Rožatu i pjesnika Šiška Menčetića (1457-1527) koji je boravio u Obuljenu, na posjedu crkve Sv. Barbare nad kojom je obitelj Menze imala patronat.U bukoličkom okruženju Rijeke dubrovačke nastao je znakoviti opus starijih hrvatskih latinskih pjesnika poput Karla Pucića, Ilije Crijevića, Damjana Benešića, Marina Županova Bunića, Ivana Gučetića i Miha Gradića. U Rijeku dubrovačku je često i rado dolazio Marin Držić i boravio u blizini izvora Omble, jer je bukolički krajolik i njegov pastoralni svijet donosio smiraj u njegov neuredni, rashodima i oskudicom opterećeni život. Zamišljao je prostor Rijeke dubrovačke kao pozornicu svojih pastirskih igara, a rustikalni prolaznici koje je sretao u neposrednoj blizini graničnog prijelaza Dubrovačke Republike s otomanskim Carstvom, pretvarali su se u nezgrapne i smiješne protagoniste njegovih drama. Na terasi svoje ljetne vile u Rijeci dubrovačkoj pisao je Ivan Gundulić svoja književna djela i čitao svoje stihove prijateljima koji su ga tamo posjećivali. Rijeku dubrovačku opjevali su i hrvatski latinski pjesnici 18. stoljeća koji su tamo imali svoje ljetne stanove poput Junije Restića ili pak posjećivali svoje prijatelje kao što je to činio liječnik i pjesnik Đuro Hidža nastavljajući tradiciju ladanjskoga života u Rijeci dubrovačkoj u okviru klasicističke duhovnosti i njezina umjetničkog ukusa i nakon što je drevna Dubrovačka Republika prestala postojati početkom 19. stoljeća.

Rijeka dubrovačka; ljetnikovci; Helikon; ladanjski život

nije evidentirano