hrvatski

Utjecaj klanovske pripadnosti na izbor osobnih imena dubrovačke vlastele

Među dubrovačkom vlastelom ustoličila su se prilično čvrsta, ali nepisana pravila o nasljeđivanju imena. Prvi sin je dobivao ime po djedu s očeve, drugi po djedu s majčine strane. Prva kći dobivala je ime po baki s očeve, druga po baki s majčine strane. Od tih se pravila odstupalo u nekoliko slučajeva: a) kad bi domazet prvorođenom djetetu davao ime tasta, a ne vlastita oca ; b) kad bi posmrče dobilo ime po ocu, a ne po djedu ; c) kad bi zbog djelovanja procesa kristijanizacije dijete dobilo ekvivalentno ime (Luka umjesto Vuko, Ivan umjesto Đivo ) i d) iz pomodnih razloga. Jedan od pomodnih razloga narušavanja pravila o nasljeđivanju imena bilo je nadijevanje imena po hrvatsko-ugarskim kraljevima poslije 1358.godine kad je Dubrovnik prihvatio Krunu sv. Stjepana. No, ta pravila nisu kršila sva vlastela. Imena po hrvatsko-ugarskim kraljevima (Fridrik, Ludovik, Ferdinand, Sigismund i Vladislav) dominantno su davali pripadnici Gučetićeva klana (65, 85 %), onog klana koji je 1358. godine bio nositelj akcije oko oslobađanja od mletačke vlasti i prihvaćanja hrvatsko-ugarske krune. S druge strane, ime glavnog mletačkog zaštitnika – Marko – bilo je odiozno Gundulićevu klanu, a koristili su ga uglavnom pripadnici Bobaljevićeva klana (95 %), koji su 1205. godine uz pomoć Mlečana srušili dotad vladajući Judin (Gundulićev) klan.

osobna imena; dubrovačka vlastela; Kruna sv. Stjepana

nije evidentirano