hrvatski

Značaj upravljanja promjenama u visokom obrazovanju u razvoju komparativnih prednosti sveučilišta

Uslijed procesa globalizacije koji je zahvatio čitav svijet, sveučilišta su suočena s novim izazovima. Kako bi opstali i dalje se razvijali, pojedine sastavnice sveučilišta te sveučilišta u cjelini moraju postati dio globalne obrazovne mreže 21. stoljeća. Sveučilišta i sve njihove sastavnice moraju biti spremne pratiti i upravljati svim promjenama koje ih, kao sastavne dijelove društva u kojem djeluju, mogu zahvatiti. Spomenuti izazovi s kojima se danas suočavaju sva sveučilišta u svijetu posebno su veliki za gospodarstva i zemlje u tranziciji kao što je Hrvatska. Stoga je ova doktorska disertacija obradila upravljanje promjenama u visokome obrazovanju kao jedan od ključnih aspekata stvaranja i održavanja komparativnih prednosti sveučilišta, i to na 25 % javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj (Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). U doktorskoj disertaciji posebno je analiziran utjecaj postojanja planiranja mogućih promjena i hodograma za upravljanje istima u slučaju njihova nastanka u strategijama razvoja pojedinih sastavnica sveučilišta na učinkovitost upravljanja promjenama na sveučilištu, kao i utjecaj organizacijskih i upravljačkih znanja te iskustava kao i vještina rukovođenja članova upravljačkih tijela pojedinih sastavnica sveučilišta na učinkovitost upravljanja promjenama na sastavnicama kao i promjenama na sveučilištu u cjelini. Istraživanje u sklopu ove doktorske disertacije sastojalo se od teorijskoga i empirijskog dijela. Prikupljeni su sekundarni podatci iz svih dostupnih izvora o strategijama razvoja pojedinih sastavnica sveučilišta uključenih u istraživanje, u kojima su analizirani planovi i hodogrami za upravljanje promjenama. Prikupljanje primarnih podataka empirijskoga dijela doktorske disertacije trajalo je od 15. lipnja do 15. rujna 2015. godine, a provedeno je pomoću adaptiranoga upitnika čiji su autori E. Cameroon i M. Green te je namijenjen samoprocjeni razvijenosti i utvrđivanju dominantne rukovodeće uloge koje u svome radu prakticiraju članovi uprava sveučilišnih sastavnica. Distribuirano je ukupno 105 upitnika (za članove svih sastavnica spomenutih sveučilišta), a stopa odgovora u ovom istraživanju iznosila je 76, 2 %. Provedeno istraživanje pokazalo je kako ni u jednom od analiziranih strateških razvojnih dokumenata nije postojalo planiranje mogućih promjena u unutarnjim ili vanjskim okolnostima koje utječu na rad visokoobrazovnih institucija te hodogrami za upravljanje istima. Utvrđeno je kako 58, 8 % ispitanika svoje vlastite organizacijske i upravljačke sposobnosti ocjenjuju ocjenom 4, što podrazumijeva njihovu vrlo dobru razvijenost, te kako je najučestalija rukovodeća uloga koju isti prakticiraju, uloga tzv. promišljenoga Sažetak II arhitekta. Nadalje je utvrđeno kako je svega 17, 5 % ispitanika imalo formalno obrazovanje iz organizacije i upravljanja, a tek 3, 8 % njih formalno obrazovanje iz upravljanja promjenama. Naposljetku je utvrđeno kako je svega 36, 3 % ispitanika imalo određeno iskustvo iz organizacije i upravljanja stečeno radom na nekoj upravljačkoj dužnosti u nekome drugom segmentu javnoga sektora u Hrvatskoj ili inozemstvu prije stupanja na sadašnju dužnost člana Uprave pojedine sveučilišne sastavnice, dok je tek 16, 3 % njih spomenuto iskustvo steklo radom na nekoj upravljačkoj dužnosti u nekome segmentu privatnoga sektora. Zaključno se može reći kako je ova doktorska disertacija ostvarila veliki znanstveni doprinos u predmetnome području koji se ogleda u utvrđivanju važnosti i značenja: razvijenosti vještina rukovođenja upravljačkih tijela sveučilišta na upravljanje promjenama na sveučilištu ; upravljanja promjenama na sveučilištu u kontekstu organizacije i upravljanja sveučilištem ; pojedinih karakteristika strateških dokumenata sastavnica sveučilišta u kontekstu organizacije i upravljanja sveučilištem te definiranju konkurentskoga potencijala sveučilišta u kontekstu opsega razvijenosti vještina rukovođenja članova njegovih upravljačkih tijela, kao i komparativnih prednosti sveučilišta u kontekstu uključivanja upravljanja promjenama u funkcioniranje te organizacijsku strukturu sveučilišta. Doktorska disertacija donijela je također konkretne preporuke sveučilištima u pogledu uključivanja upravljanja promjenama u njihovu funkcionalnu i organizacijsku strukturu te konkretne preporuke upravljačkim tijelima sveučilišta u pogledu dodatne edukacije iz područja organizacije i upravljanja, upravljanja promjenama te rukovođenja.

konkurentska prednost ; rukovođenje ; sveučilište ; upravljanje promjenama ; visoko obrazovanje

nije evidentirano