hrvatski

Statistička obrada validacija u analitičkoj toksikologiji

Validacija analitičkog postupka u laboratoriju uključuje potvrđivanje netočnosti, nepreciznosti, linearnosti, utjecaja interferencija, te ukoliko je u laboratoriju prisutan paralelni analitički sustav, njihovu međusobnu usporedbu. Mjerenje netočnosti uključuje usporedbu rezultata mjerenja sa poznatim ciljnim vrijednostima. Rezultat se izražava kao postotak odstupanja (engl. bias) i ukazuje na postojanje sustavne pogreške. Test iskorištenja (engl. recovery test) kao mjera točnosti ispituje postojanje proporcionalne sustavne pogreške dodavanjem poznate količine mjernog analita u uzorak. Nepreciznost se ispituje ponovljenim mjerenjima unutar serije i između serija. Kao rezultat se za kvantitativne metode izražava srednja vrijednost, standardna devijacija i koeficijent varijacije, a za kvalitativne postotak rezultata koji odstupaju od najčešće dobivene vrijednosti. Ispitivanje nepreciznosti otkriva postojanje slučajnih pogreški. Potvrđivanje linearnosti (samo za kvantitativne metode) uključuje mjerenje različitih koncentracija dobivenih razrjeđivanjem uzoraka, kako bi se odredio raspon koncentracija unutar kojih rezultati pokazuju linearnu međuovisnost. Podaci se analiziraju linearnom regresijom i izračunavaju se koeficijent regresije i koeficijent determinacije. Međutim, u nekim slučajevima koeficijent determinacije može biti vrlo visok (0, 98), a da ovisnost nije linearna nego zvonolika, što se može uočiti prikazom reziduala. Rezultate usporedbi dvaju paralelnih analitičkih postupaka za kvantitative metode najčešće prikazujemo Bland-Altmanovim grafikonom i Passing-Bablok regresijom. Postoji nekoliko načina prikaza Bland- Altmanovog grafikona, a najčešće se na apscisu nanose srednje vrijednosti mjerenja analita u uzorku dvjema metodama, a na ordinatu razlika između dva mjerenja. Ukoliko se sva mjerenja nalaze unutar ± 1, 96 SD, metode su podudarne. Ovaj je prikaz pogodan za otkrivanje sistemske pogreške i vrijednosti koje znatno odstupaju (engl. outliera). Passing-Bablok regresija je statistički postupak usporedbe dviju varijabli, kada nije poznato koja je varijabla zavisna, a koja nezavisna. Kao rezultat izračunava se jednadžba pravca, koja je definirana koeficijentom smjera i odsječkom na osi x uz pripadajuće intervale pouzdanosti. Vrijednosti intervala pouzdanosti izuzetno su važne za interpretaciju rezultata: ako interval pouzdanosti za odsječak na osi x ne obuhvaća nulu, znači da postoji stalna razlika u mjerenjima između dviju metoda ; ako interval pouzdanosti koeficijenta smjera pravca ne obuhvaća jedinicu, postoji proporcionalna razlika u mjerenjima. Također je potrebno izračunati i Pearsonov koeficijent korelacije (r). Treba imati na umu da je interpretacija koeficijenta korelacije različita u odnosu na korelacije u biološkim sustavima pa za zadovoljavajuću korelaciju dviju metoda koeficijent korelacije treba biti barem 0, 95. Ukoliko se radi međusobna usporedba dviju kvalitativnih metoda, prikaz i obrada rezultata znatno su jednostavniji. Stupanj slaganja se prikazuje kao postotak mjerenja u kojima je dobiven isti rezultat objema metodama. Specifičnosti analitičke validacije kromatografskih metoda osim standardnih parametara uključuju određivanje i nekih dodatnih specifičnih parametara: selektivnosti, raspona mjerenja, granice kvantifikacije (engl. limit of quantitation, LOQ), granice detekcije (engl. limit of detection, LOD) i robusnosti metode.

biostatistika; analitička validacija

nije evidentirano