hrvatski

Dokazivanje izvanbračne zajednice - odgovori na neujednačeno zakonodavstvo i sudsku praksu

Autorica se u radu bavi dokazivanjem izvanbračne zajednice u hrvatskom zakonodavstvu i sudskoj praksi. Nakon analize velikog broj propisa koji izvanbračnoj zajednici utvrđuju pravne učinke, autorica zaključuje o antinomijama hrvatskog prava koje postoje oko pojmovnog određenja, bitnih obilježja i načina dokazivanja izvanbračne zajednice. U radu se kritizira to što se šireći pravne učinke braka na izvanbračnu zajednicu hrvatski zakonodavac nije opterećivao problemom njenog dokazivanja, ujednačenošću sustava kao cjeline, kao ni odnosom među pojedinim propisima, zbog čega danas odgovor na pitanje tko su izvanbračni drugovi u hrvatskom pravu i kako mogu dokazati svoj izvanbračni status nije potpuno jasan. Kao poseban problem autorica ističe nejasan (obiteljsko)pravni položaj osoba koje ostvaruju izvanbračni suživot, a ne ispunjavaju pretpostavke za valjano sklapanje braka, prije svega osoba lišenih poslovne sposobnosti. Polazeći od pretpostavke da se učinkovitost propisa očituje u njegovoj primjeni, autorica u radu prikazuje i analizira velik broj sudskih odluka u kojima se odlučivalo o postojanju izvanbračne zajednice. Iz provedene analize relevantnih sudskih odluka proizlazi da sudska praksa ne uspijeva djelovati kao korektiv neujednačenom zakonodavstvu nego da, upravo suprotno, neujednačeno zakonodavstvo sustavno prouzrokuje proturječnu sudsku praksu, što stvara pravnu nesigurnost kako u odnosu na izvanbračne drugove, tako i na treće osobe. Kao odgovor na takvo pravno stanje, autorica zaključno upućuje na pravilan odabir kriterija za rješavanje postojećih zakonskih antinomija, ali i na nužne promjene de lege ferenda.

životna zajednica; dokazivanje; proturječnost; sudska praksa

nije evidentirano