hrvatski

Jezik Misala Dragutina Antuna Parčića

Doktorski rad temelji se na komparativnoj analizi jezika Misala Dragutina Antuna Parčića iz 1893. godine. Izlazak Parčićeva misala u hrvatskoj se filološkoj znanosti drži svojevrsnim ispunjenjem temeljnih zadaća i ciljeva Cyrillomethodiane kao znanstvene discipline i javnoga, kulturnoga pokreta druge polovice XIX. stoljeća. U okviru postojećih određenja fenomena hrvatskoga glagoljaštva i glagolizma te u odnosu prema dosadašnjim istraživanjima hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, jezičnom se analizom Misala uspostavio odnos s dosadašnjim ocjenama (iz perspektive vanjske povijesti jezika) i istraživanjima jezika Parčićevih izdanja. Nadalje, u teorijskim poglavljima doktorskoga rada usustavljen je opis normativnih priručnika hrvatskoga novocrkvenoslavenskog jezika (Mali azbukvar 1894, Parčićeva rukopisna novocrkvenoslavenska gramatika), prikazan je proces istočnoslavenizacije hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga u XVII. i XVIII. stoljeću, istaknuta su temeljna obilježja istočne/ruske novocrkvenoslavenske pravopisne i jezične norme. Planiranje statusa i korpusa hrvatskoga novocrkvenoslavenskog jezika zaokruženo je analizom korespondencije Dragutina Antuna Parčića te analizom temeljnih filoloških rasprava ćirilometodijanaca (npr. Za obstanak glagolice 1882). Opisana su i neka Parčićeva domisalska liturgijska izdanja (Mrtvačka misa s koralnim napjevom 1860, Činь i Pravilo misi 1881). Ispitale su se i utvrdile jezične osobitosti na odabranim razinama (grafetičkoj, grafemičkoj, morfološkoj, djelomice leksičkoj i sintaktičkoj) u Parčićevu misalu radi oblikovanja sustavnih informacija o hrvatskome novocrkvenoslavenskom jeziku u XIX. i XX. stoljeću. Stoga je provedena komparativna (i kontrastivna) analiza izvorne hrvatske crkvenoslavenske norme, istočne/ruske novocrkvenoslavenske norme i hrvatske crkvenoslavenske norme XIX. i XX. stoljeća (u komparativnu analizu uključeni su ogledni starocrkvenoslavenski spomenici, istočnoslavenizirana hrvatskoglagoljska liturgijska izdanja i hrvatski crkvenoslavenski spomenici XIV. i XV. stoljeća, rukopisni i otisnuti). Potvrđene su polazišne hipoteze doktorskoga rada o načelima jezične koncepcije Dragutina A. Parčića i hrvatskoga novocrkvenoslavenskog jezika u cjelini (načelo konzervativnosti, načelo funkcionalnosti, načelo artificijelnosti i hiperkorektnosti).

hrvatski crkvenoslavenski jezik ; XIX. stoljeće ; Dragutin A. Parčić ; Misal 1893 ; grafetičke i grafemičke posebnosti ; morfološka analiza ; leksičke i sintaktičke posebnosti

nije evidentirano