hrvatski

Višokoškolski kurikulum kao ishodište stjecanja kompetencija u radu s darovitom djecom i učenicima

U odnosu na europske i svjetske standarde u našem društvu još uvijek nije prepoznat potencijal darovite djece, niti postoji dovoljno razvijena svijest o ovom pitanju. Iako u Hrvatskoj postoji Strategija skrbi za darovite učenike čija je misija kreiranje odgojno-obrazovnog sustava koji će težiti potpunom razvitku sposobnosti svakog učenika, činjenica je kako u svim vrtićima i školama djeca nemaju jednake mogućnosti za zadovoljavanje specifičnih odgojno-obrazovnih potreba. Velik broj predškolskih i školskih ustanova često ne može materijalno i financijski odgovoriti na potrebe darovitih pojedinaca. Uz to, jednu od teškoća u identifikaciji i provođenju sustavne podrške darovitim učenicima, predstavlja nedostatak ili nedovoljna stručna osposobljenih djelatnika. Brigu o potrebama i pravima pojedinaca, koji su identificirani kao daroviti, uglavnom preuzimaju njihovi roditelji i poneki stručnjaci, dok potencijali ostale darovite djece i učenika vrlo često ostaju neprepoznati do završetka školovanja. Ključnu ulogu u prepoznavanju i identifikaciji darovite djece i učenika, uz roditelje, u prvom redu imaju odgojitelji i učitelji koji kroz redovitu i dodatnu nastavnu aktivnost imaju mogućnost detektirati potencijalnu darovitost. No, vrlo se često se i oni osjećaju nepozvanima profesionalno istupati u tom području opravdavajući se nedostatkom inicijalnog znanja. U radu će se analizirati kurikulumi visokoškolskih institucija koje se bave obrazovanjem odgojitelja, učitelja i stručnih suradnika u vrtićima i školama u ciljeu utvrđivanja inicijalne kompetentnosti stručnjaka koji sudjeluju u procesu identifikacije i radu s darovitom djecom i učenicima.

visokoškolski kurikulum; darovita djeca i učenici; kompetencije učitelja i odgojitelja

nije evidentirano