engleski

Time of open knowledge

U ovom je radu prepoznata i aksiomatski opisana minimalna teorija vremenskog poretka, koja je nazvana ‘prostim vremenom’. Dodajući ili isključujući uvjete jedinstvenosti i sveobuhvatnosti, pokazali smo kako se prosto vrijeme može razviti u četiri tipa pojmova o vremenskom poretku. Za tri od četiri tipa pronašli smo primjere u povijesti ideja (Newton, Kant, Einstein) te tumačenjem relevantnih citata proveli tipološku klasifikaciju primjera (jaki temporalni monizam, slabi temporalni monizam, jaki temporalni pluralizam). Otkrili smo da se četvrti, nedostajući tip nalazi u dječjoj teoriji vremena (Piaget). U razvoju pojma vremena uočili smo da jedan element logičke strukture pojma vremena mijenja status: od definiranog, preko primitivnog, natrag u status definiranog. Taj smo fenomen slobodno nazvali anomalijom jer se tu ruši kontinuitet logičke strukture u razvoju pojma. Taj uvid još jednom potvrđuje dinamični karakter znanja, ali sada ne samo na materijalnoj strani, nego i na formalnoj. Prema u ranijim radovima utvrđenom odnosu prirode znanja i cilja obrazovanja (Žarnić, 2001), anomaliju smo prepoznali kao razlog obrazovanju za otvorenost. Oslanjajući se na otkriće sistematizacijske snage pojma otvorenosti (Peters, 2010), skicirani su obrisi obrazovanja za otvorenost u odnosu na razvoj pojma vremena i prosvjetiteljsko razumijevanje obrazovanja.

temporal logic; education for openneness; Jean Piaget; conceptual change; typology of tempral orders

nije evidentirano