hrvatski

Isusovac Stefano Antonio Morcelli, nesuđeni nadbiskup s kraja Republike

Predložen za nadbiskupa Dubrovačke Republike na samom kraju 18. stoljeća, isusovac Stefano Antonio Morcelli nije prihvatio ponudu članova Senata. Ovaj nekadašnji nastavnik govorništva proveo je tri godine u dubrovačkom Kolegiju 1760-ih. Time je formalno opravdan pismeni poziv vijećnika, koji su mu puna tri desetljeća kasnije htjeli povjeriti brigu nad dubrovačkom Crkvom. Tijekom boravka u Gradu održao je dva javna govora, u katedrali i u isusovačkom Kolegiju. Međutim, navedeni istupi, poput njegovih sačuvanih latinskih pjesama, ostali su u uobičajenim školskim okvirima, ne ističući se posebno formom ni sadržajem. Proslavio se kasnije u Rimu i u rodnom brescianskom kraju, izučavajući starine i osobito baveći se epigrafijom, što mu je donijelo članstvo u nizu talijanskih akademija. Njegov izbor i reakcija na poziv Senata Republike govore o konačnom propadanju ove nadbiskupije i metropolije na razmeđu 18. i 19. stoljeća: nakon dvije godine bezvlađa, umjesto Morcellija, posljednjim dubrovačkim nadbiskupom i ujedno prvim biskupom postao je Nikola Banić, dugogodišnji tajnik crkvene Kurije.

Stefano Antonio Morcelli; Dubrovačka Republika; nadbiskupi; Kurija; isusovci; 18. stoljeće; književnost; Rajmund Kunić; Rafo Radelja; Nikola Banić

nije evidentirano