hrvatski

Predodžba rata u tzv. 'stvarnosnoj prozi', u suvremenim hrvatskim romanima koji tematiziraju 'tranziciju'

U izlaganju se na početku upućuje na potrebu problematiziranja termina "stvarnosne proze" i "tranzicije" kako bi se moglo pristupiti glavnoj temi i problemu izlaganja - predodžbi rata u devedesetima, u hrvatskom kontekstu, Domovinskog rata, u prozi od 2000. Riječ je romanima kojima rat nije glavna tema već su određeni tematiziranjem svakodnevice hrvatskoga društva, posebno društva u razdoblju tzv. "druge tranzicije" nakon godine 2000. Upravo od toga desetljeća romaneskna produkcija u Hrvatskoj naglo se povećava te se godišnje objavljuje i više desetaka romana od kojih se mnogi bave temama suvremenosti. Kako je razumijevanje suvremenosti i u njezinoj literariziranoj proznoj predodžbi u velikoj mjeri određeno povijesnim prijelomnim događajima iz devedesetih godina, izazovno je pristupiti analizi predodžbe najtraumatičnijeg od tih događaja – rata i njegovog odjeka u literarnoj tranzicijskoj suvremenosti. Usporedno iščitavanje desetak reprezentativnih tekstova otkriva podudarnosti u književnoj obradi ove teme ; dok su devedesete općenito označene kao desetljeće društvenog rasapa, samo tematiziranje, literarno sjećanje ili analeptički ulomci o ratu malobrojni su, epizodni, kraći i reducirani, katkad obrađeni iz fokalizatorske pozicije djeteta, predstavljeni kao formativni, ali donekle i potisnuti događaji. Ove značajke, koje se mogu potvrđivati u tekstovima Miljenka Jergovića, Vedrane Rudan, Milka Valenta, Ante Tomića, Vlade Bulića, Gordana Nuhanovića. Roberta Perišića, Alena Bovića, Gorana Gerovca, Ivana Vidića, Ivice Đikića i Olje Savičević Ivančević, otvaraju potrebu za artikuliranjem interpretativnih čvorišta za razumijevanje tih sličnih i podudarnih odabira obrade teme rata.

suvremeni hrvatski roman; tranzicija; rat; domovinski rat; književna predodžba

nije evidentirano