ruski

Renate Lachmann: Stradavajuće tijelo - groteskno tijelo

Šalamov, koji je niz godina proveo u zatvoreništvu u GULAG- u te bio njegova žrtva i svjedok, prikazuje tijelo u ekstremnim uvjetima kao stradavajuće tijelo. Prikazuje kako se brzo to tijelo otuđuje i gubi uobičajene ljudske dimenzije. Stradavajuće tijelo lišeno je svijeta osjećaja, misli, sjećanja o prošlome životu. Ostaje mu jedino pamćenje tijela: osjećaj gladi, hladnoće, iscrpljenosti, nasilja, poniženja, prljavštine, gađenja. Kolymske priče (Kolymskie rasskazy) navode na misao o tome da je iskustvo kao takvo neiskazivo. Stoga se suočavamo s antropologijom koja se temelji isključivo na tjelesnosti. Kod Sorokina se ne govori o iskustvu. On strukturira fantastični svijet u kojem može opisati sve – stoga kod njega nema ni mjesta ni uloge za neizrecivo. Kao ne-svjedok i ne- žrtva, Sorokin se koristi postupkom groteske kako bi što točnije prikazao katastrofe 20. stoljeća. Njegove hiperbole šokiraju i on začuđuje domišljatošću u stvaranju tijela s pomoću metafora u tradiciji estetike odvratnoga i nakaznog.

Šalamov ; Sorokin ; tijelo ; trauma

nije evidentirano