Prilozi venecijanskoj baroknoj oltaristici i kiparstvu u Dalmaciji i na Kvarneru: Marco Torresini i Carlo Tagliapietra (CROSBI ID 229212)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Goja, Bojan
hrvatski
Prilozi venecijanskoj baroknoj oltaristici i kiparstvu u Dalmaciji i na Kvarneru: Marco Torresini i Carlo Tagliapietra
Zahvaljujući arhivskim dokumentima utvrđeno je da je venecijanski arhitekt Marco Torresini (1668.–nakon 1731. godine) u Dalmaciji izradio niz oltara karakterističnih po svojim tipološkim osobinama i upotrebi dekorativnih elemenata (Kali, Ist, Kraj, Premuda, Zadar/Obrovac, Šibenik, Žman, Split, Nerežišće, Bol, Trogir, Ždrelac, Molat, Tisno, Jezera, te svetohranište u Tisnom a pripisuju mu se i svetohraništa na oltarima u Kraju i Ždrelcu). U radu se Marku Torresiniju pripisuju i dva bočna oltara posvećena su sv. Križu i sv. Spiridonu u Novoj crkvi u Šibeniku. Oltari su, izuzev oblika i dekoracije središnje niše identično koncipirani. Torresiniju se pripisuje i bočni oltar u desnom brodu župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Malom Lošinju. Na predoltarniku ovoga oltara je reljef Bogorodice sa Djetetom, a na stranama zabata su dvije figure anđela. Oltar se okvirno može datirati u treće ili četvrto desetljeće 18. stoljeća. Iako se u dokumentima spominje i kao kipar još uvijek nije poznato da li je Torresini sam izrađivao neka od kiparskih djela kojima su opremani njegovi oltari. Uz ranije analizirane skulpture na nekim njegovim oltarima dodatno se može se uočiti da likovi Bogorodice i Djeteta na predoltarniku oltara u Malom Lošinju pokazuju sličnosti sa figurama dva klečeća anđela adoranta na svetohraništu oltara u Kraju. Također i kipovi anđela postavljeni na zabat malološinjskog oltara bliski su onima na zabatima Torresinijevih oltara u Premudi, Molatu i Žmanu. Ranija istraživanja utvrdila su da kipovi sv. Šimuna sa Djetetom, sv. Tome apostola, Vjere i Nade sa glavnog oltara župne crkve sv. Tome apostola u Tkonu na otoku Pašmanu pokazuju bliskost sa djelima Alvisea Tagliapietre (1670.–1747.). Arhitektonski okvir oltara pokazuje sličnosti sa oltarima koje između 1744. i 1801. godine u Dalmaciji podižu graditelji oltara braća Vicko i Pio Dall' Acqua. U ovom je radu obavljena podrobnija stilska analiza kipova Vjere i Nade sa tkonskog oltara te je kao njihov autor prepoznat Alviseov sin i suradnik Carlo Tagliapietra. Zaključeno je da kipovi iz Tkona pokazuju izrazite sličnosti kiparevim djelima u Lentiai (Belluno) i anđelima na glavnom oltaru crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (»Gospe od Anđela«) u Velom Lošinju. Do sada prepoznati kiparski opus Carla Tagliapietre pokazuje stilsku i kvalitativnu ujednačenost te čvrstu ovisnost o usvojenim modelima nastalim u očevom ambijentu. Preuzevši vođenje radionice u kojoj je ostvarena jedna od najvažnijih cjelina venecijanskog kiparstva 18. stoljeća te je modele mogao dalje eksploatirati pa se može očekivati proširenje njegovog kataloga i novim djelima.
oltari; skulptura; 18. stoljeće; Marco Torresini; Carlo Tagliapietra; Venecija; Mali Lošinj; Šibenik; Tkon
nije evidentirano
engleski
Contributions to the Study of Venetian Baroque Altars and Sculpture in Dalmatia and the Kvarner Gulf: Marco Torresini and Carlo Tagliapietra
nije evidentirano
altars; sculpture; 18th century; Marco Torresini; Carlo Tagliapietra; Venice; Mali Lošinj; Šibenik; Tkon
nije evidentirano