hrvatski

Od 'stilema nesvjesnog' do 'retorike žudnje': nacrt za psihoanalitičku stilistiku

Rad je koncipiran kao rasprava o primjeni psihoanalitičke teorije na pojam književnoga stila. U prvome dijelu se propituje strukturalističko naslijeđe i utjecaj frojdovske psihoanalize na idealkritičku konceptualizaciju stila. Drugi dio rada polazi od Lacanove revizije jezičnoga znaka i fokusa na označiteljsku razinu kao svojevrsnu retoriku nesvjesnoga. Stil kao specifičan način organiziranja tog označiteljskog materijala ne percipira se kao puka retorička ornamentalnost teksta, nego kao način na koji nesvjesna žudnja teksta uskrsava u stalnim gibanjima i naborima njegova jezika. Koncept nesvjesnog, primijenjen na književni tekst, upućuje interpretaciju k onome što je u jeziku teksta izloženo kroz stalna ponavljanja, vraćanja i simboličke zamjene, a čiji nam je sadržaj nevidljiv. Rad tako predlaže i moguću dodirnu točku psihoanalize i stilistike: označiteljsku dinamiku teksta, procesualnost njegove forme i „stil“ kao način na koji tekst strukturira svoju žudnju i nadaje se kao polazište i odredište svakog čitanja koje odbija pristati na iluziju da je moguće ovladati značenjem teksta i tako na sebe preuzeti autosubverzivan diskurz Gospodara.

stil; nesvjesno; žudnja; označitelj; interpretativna fantazma; Lacan

nije evidentirano