hrvatski

Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960

Doktorski rad naslovljen Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960. Godine dokazuje da je komunistička vladavina Jugoslavije bila totalitarna, diktatorska i bezbožna ideologija temeljena na nasilju, zlu i mržnji prema svemu što ima obilježja religijskoga i katoličkoga. Komunisti su pokušali Katoličku Crkvu dovesti do ruba, zatvoriti ju „u sakristiju“ i tako ju potpuno izolirati. Represivne mjere koje su poduzete prema Katoličkoj Crkvi, a koja je u to vrijeme bila jedina nada i mjesto identiteta hrvatskoga čovjeka, potvrđuju da je komunizam u prvim poslijeratnim godinama bio lice i naličje fašizma. Zabrana vjeronauka, kako u osnovnim pučkim i srednjim školama, tako djelomično i u Crkvi, niječe teološki, kulturni, psihološki, sociološki i tradicionalni identitet katoličkog vjernika ; katolički vjernik u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji iskorijenjen je iz višestoljetnog europskog civilizacijskog kruga čiji je bio dio. Kriminalni karakter komunističkog režima posebno je naglašen krivotvorenjem, zlostavljanjem i uništenjem istine, pravde i ljudske slobode. Nijekanjem Boga, komunizam je zanijekao i samoga čovjeka sa svim njegovim osnovnim ljudskim pravima ; stoga je komunizam, kao i svaka totalitarna ideologija, „sila za vremena“. Unatoč tako „mračnom i olovnom vremenu“ mjesna Crkva Đakovačka i Srijemska pokazala je snagu izdržljivosti i kvalitetnim upravljanjem biskupa Stjepana Bäuerleina uspjela ustrojiti župni katekizam i župni vjeronauk. Nasilje u komunističkoj Jugoslaviji ostavilo je dugoročne i snažne posljedice na mentalitet katoličkog vjernika koji je danas, zbog pola stoljeća izolacije, u velikoj mjeri sekulariziran, religiozno nepoučen, ravnodušan, pasivan, klerikalno obojen, sakramentalno udaljen i nesuživljen s Crkvom.

vjeronauk ; Đakovačka i Srijemska biskupija ; župna kateheza ; represija ; komunizam

nije evidentirano