hrvatski

Stvaranje sigurnosnih politika Europske unije

Cilj članka je pružiti uvid u razvoj politika sigurnosti Europske unije s posebnim naglaskom na najvišu razinu kreiranja politika u Uniji i ključno tijelo u tom procesu, Europsko vijeće. Europsko vijeće premda nema zakonodavnu ulogu daje Uniji strateške političke smjernice i prioritete za razvoj sveukupnih politika. Premda do Lisabonskog ugovora nije bilo regulirano osnivačkim ugovorima, Europsko vijeće zbog svog sastava i moći ali i političke uloge, predstavlja najvažnije političko tijelo Europske unije. Smjernice Europskog vijeća predstavljaju putokaz svim ostalim tijelima Unije o smjeru u kojem će se kako Unija tako i zemlje članice kretati u narednom periodu. Analiza strateških smjernica i zaključaka Europskog vijeća za područje pravosuđa i unutarnjih poslova daje nam uvid u način ali i odlučnost vizije o razvoju Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde za sve građane Unije. Počevši od Zaključaka iz Tamperea iz 1999. godine, preko Haških i Štokholmskih zaključaka pa do Strategije sigurnosti EU-a iz 2003. te Unutarnje strategije sigurnosti EU-a iz 2010. godine, svjedočimo stalnoj brizi oko zaštite zajedničkih vrednota ali i sve širih područja koja se pokušavaju štititi. Trenutak analize spomenutih dokumenata je od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku jer uskoro postajemo kako dijelom zajedničkog prostora sigurnosti ali i zemlja koja će štititi unutarnju sigurnost Unije od vanjskih izazova.

sigurnost ; sigurnosne politike ; Europska unija ; Europsko vijeće ; Tampere program ; Haški program ; Štokholmski program ; Strategija sigurnosti EU-a ; Unutarnja strategija sigurnosti EU-a

nije evidentirano