Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Trogir prema opisima putopisaca i istražitelja 19. stoljeća, čija se djela čuvaju u Knjižnici Garagnin - Fanfogna u Muzeju grada Togira (CROSBI ID 635781)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa

Celio Cega, Fani Trogir prema opisima putopisaca i istražitelja 19. stoljeća, čija se djela čuvaju u Knjižnici Garagnin - Fanfogna u Muzeju grada Togira // Discovering Dalmatia 2 / Belamarić, Joško ; O'Loughlin, Katrina ; Šverko, Ana (ur.). Split : Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2016. str. 20.-23

Podaci o odgovornosti

Celio Cega, Fani

hrvatski

Trogir prema opisima putopisaca i istražitelja 19. stoljeća, čija se djela čuvaju u Knjižnici Garagnin - Fanfogna u Muzeju grada Togira

Fani Celio Cega Trogir prema opisima putopisaca i istražitelja 19. stoljeća, čija se djela čuvaju u Knjižnici Garagnin – Fanfogna u Muzeju grada Trogira Tijekom proteklih povijesnih razdoblja povjesničari i putopisci po nalogu svojih vlada ili vlastitih pustolovnih pobuda putovali u Trogir, doživljavajući ga svaki na svoj način. Neki su došli spremni s prethodno proučenim podacima iz dostupne literature, neki s već uvriježenim mišljenjima o stanovnicima ovih predjela. Većina njih napuštala je grad oduševljena prirodnim i kulturnim vrijednostima, stanovništvom i načinom života bogatih slojeva, uočavajući težak položaj, siromaštvo i zaostalost zagorskih dijelova. Svojim opisima oni su dali svoj obol upoznavanju europskih država kako s gradom Trogirom tako i s hrvatskim narodom, zaintrigirajući Europljane i polako razbijajući jednu uvriježenu sliku koju su imali o nama. Za njihova posjeta Trogiru neizostavna je bila obitelj Garagnin i njihova dragocjena knjižnica, a iz toga razloga u njoj se danas kriju brojni stari putopisi koji je spominju. Premda se tema odnosi na razdoblje 19. stoljeća, vrijeme intenzivnijih klasicističkih strujanja kod Hrvata, potrebno je istaknuti sve one ličnosti koji su još od vremena 17. i 18. stoljeća pohodili Dalmaciju ostavljajući pismene tragove, primjerice: Jacoba Spona i Georgea Whelera, engleskih plemića ; Louis – François Cassasa, crtača iz Francuske ; talijanskog opata Alberta Fortisa koji je otkrio hrvatsku gostoljubivost, odanost, poštenje. Nastavak stručnih obilazaka slijedi i u 19. stoljeću, te izdvajamo: povjesničara Jacoma Concinu ; ljekarnika Bartolomea Biasoletta, financijskog savjetnika Valentina Laga ; povjesničara i publicistu Jakova Ćudinu ; poznatog oxfordskog profesora i arhitekta Thomas Graham Jacksona ; trgovca, prvog predavača njemačkog jezika u Dubrovniku Franza Pettera, Idu von Düringsfeld koja se čak potrudila naučiti hrvatski jezik ; Hermana Bahra, njemačkog putopisca i mnogih drugih. Gledajući današnjim očima, ova literatura je zastarjela poglavito u pogledu statističkih podataka ali je još uvijek vrijedna radi usporedba, jer su podaci koje donosi u pojedinim segmentima još uvijek aktualni. Trogir prema opisima putopisaca i istražitelja 19. stoljeća, čija se djela čuvaju u Knjižnici Garagnin – Fanfogna u Muzeju grada Trogira Uvodna razmatranja Tijekom proteklih stoljeća kroz Trogir su prošli mnogi manje ili više poznati putopisci, državnici, znanstvenici i obični namjernici a svaki od njih je otaj grad doživljavao na svoj način, uočavajući mu mane i predosti, obično imajući jedan površni ponekad i krivi dojam o gradu, uglavom poradi kratkoće boravka. U novom vijeku pojedinci su putovali radi vlastitog užitka ili po naredbi svoje vlade pišući o svojim utiscima nekad pristrano a nekad nepristrano. Kada se govori o putopiscima neizostavno je spomenuti Jacoba Spona, doktora medicine iz Lyona i Georga Whelera, plemića iz Engleske koji su putovali Dalmacijom u 17. stoljeću, zaustavljajući se u pojedinim gradovima među kojima je bio i Trogir, za kojega ističu: Otok Čiovo (Bua) spojen je s Trogirom, koji se inače naziva otokom jarebica (Perdrix) zbog njihove množine. Šalju ih zasoljene u Mletke, utisnute u bačve kao ribe. Djelo je objavljeno na engleskom, francuskom, talijanskom i njemačkom jeziku što je najbolji pokazatelj njegove popularnosti onoga vremena, pisano ležernim stilom a danas ga imamo i u prijevodu na hrvatski jezik. Obrađuje vrijeme 17. stoljeća, dok je Trogirom upravljala Venecija, razdoblje Ivana Lucića kojega su oni imali, kako sami kažu, čast upoznati i čije pisanje je možda potaknulo njihovu znatiželju. U engleskom izdanju daju jednu simpatičnu grafiku s prikazom Trogira i otoka Čiova u čijem vrhu je istaknuto Tragurium, Trau, Croatia. Glavni razlog njihova obilaska neočekivana je pojava nestalog ulomak rukopisa iz Satyricona Petronija Arbitra koji sadrži gozbu Trimalhiona, u Trogiru u palači obitelji Cipiko, koji je izazvao pomutnju u znanstvenim krugovima koji su osporavali njegovu vjerodostojnost. Spon i Wheler u svojoj knjizi zapisuju: „Što se tiče izvornosti rukopisa, treba ga samo upoznati, kako bi se prestalo sumnjati, jer pri tome treba više vjerovati očima nego razumu.“ Francuski putopisci kroz Dalmaciju vrlo su rijetki gotovo do kraja 18. st. Primjerice već spomenuti Jacob Spon tijekom 17. st., te crtač Cassas ovjekovječio je Dalmaciju početkom 19. st. Pojedinci jedva da se dotiču Trogira. U svojim putovanjima Jacques de Villamont kratko spominje Trogir, također Louis Des Hayes de Courmenin, Poullet. M. Quiclet piše kako ...ima mnogo Francuza u garnizonu, što oficira, što vojnika, grad je dobro opskrbljen i prilično lijep.... a što se tiče stanovništva izvan gradova i on i Poullet ističu da je vrlo barbarsko i necivilizirano. Tijekom 18. već spomenuti Lavallee i Cassas obilaze Dalmaciju. Po hrvatskoj obali je u više navrata putovao Talijan, opat Alberto Fortis oduševljavajući se ovim krajevima. Događalo se to u vrijeme druge polovice 18. st, doba promjena u Europi koji će rezultirati padom jednog sustava koji je obilježavao dotadašnje društvo, feudalnog ustroja, te pojavom novog građanskog društva koje jača tijekom prve polovice 19. st. Razdoblje obilježeno slabljenjem moći plemstva, početka siromašenja i nestajanja te bogaćenja građanstva a za Dalmaciju vrlo važno slabljenje moći Venecije i pada aristokratske vlade 1797. godine. U takvom ozračju godine 1774. Fortis piše svoje glasovito djelo Put do Dalmaciji, opisujući hrvatski narod njegove običaje i način života, predstavljajući europskim narodima jedan svijet koji je bio za njih surov i pun nasilja, na rubu siromaštva. Fortis otkriva hrvatsku gostoljubivost i miroljubivost, odanost i poštenje, prirodnost koju je ondašnja europska svita bila zametnula u drugi plan. Doduše kao stranac nije mogao sve sagledati niti uočiti a zaboravio je na tanak sloj dalmatinske inteligencije, stoga se po objavi knjige našao na meti domaćih pera poglavito Ivana Lovrića i Petra Nutrizia Grisogona. Na prvoj sjednici Splitskog gospodarskog društva Fortis je održao jedan smiren govor u povodu svih onih napada njegovog pisanja o Dalmaciji. Knjigu O uzgoju kestena posvetio je Ivanu Luki Garagninu, splitskom nadbiskupu, za kojega kaže da ima nešto od prirodoslovne zbirke u palači. Trogiru i njegovoj okolici Fortis je posvetio cijelo jedno poglavlje. Pišući uglavnom o zemljopisnim i prirodnim obilježjima Trogira i njegove okolice, uvažavao je ali i ispravljao, točnije davao vlastite procjene u pogledu podataka koje su u svojim djelima napisali drugi pisci, primjerice Lucius, kojega naziva slavnim trogirskim piscem, ili trogirskog biskupa Ivana Antuna Miočevića, s kojime se družio u Trogiru. Ovaj osvrt posvetio je švedskom mineralogu Johanu Jacobu Ferberu koji je imao želju s njim doputovati ali je bio spriječen. Ne zaboravimo istraživanja i objavljene tekstove na latinskom jeziku Daniele Farlatija i Jacoba Coletija u glasovitoj ediciji Illyricum sacrum u osam svezaka objavljenih u rasponu od 1751. do 1819., djelu od izuzetne važnosti za crkvenu povijest Dalmacije. Četvrti svezak, objavljen 1769. posvećen je nadbiskupu Ivanu Luki Garagninu te detaljno obrađuje biskupe Trogirske biskupije uz kraći povijesni uvod. 19. stoljeće - na talijanskom jeziku Jacomo Concina, kulturni povjesničar i putopisac obuhvatio je u svojem Putopisu Trogir. Concina je od 1803. godine obnašao dužnost tajnika komisije za organizaciju Istre, Dalmacije i Albanije, čije je središte bilo u Zadru, pa je po toj funkciji obilazio Dalmaciju. Na početku knjižice, njegova je slika (crtež, potpisan G. Ginanni, 1810, sl. 1.) na temelju kojega imamo prigodu doznati kakvu je frizuru Concina imao, kakvu je odjeću nosio u vremenu utjecaja Francuske na modna zbivanja. Godine 1804. Giacomo Concina navraća u Trogir, te se oduševljava gradom u kojemu je uživao gostoljubivost braće Garagnin i u kojemu je boravio četiri dana. Opisuje pristup i izgled grada koji je tad imao 4600 stanovnika a zajedno s okolicom 21000. Slijedi opis Katedrale i trogirskih crkava ; spominje školsku ustanovu koju vodi msgr. Scacoz, znamenite Trogirane (Ivana Lucića, Koriolana Cippica, Marina Statilića, biskupa Pinellia, dr. Mirkovića itd.), spominje i ulomak Satirikona - Trimalhionovu gozbu, pronađenu u Trogiru. U svezi svakodnevice važno je istaknuti da primjećuje ugodnost klime, ulje, grožđe, voće, vino, bademe i smokve koji se tu proizvode. Upoznao se sa vrijednostima Garagninove knjižnice. Mnoge rijetkosti u njoj je pronalašao, primjerice: Epistole di S. Cipriano di Va(e)ndellino di Spira .... Coriolano Cippico sulle gesta di Pietro Mocenigo..... Osim knjiga, kao i Fortis, zapaža prirodoslovnu zbirku, te antičku - kućni lapidarij a u njemu zbirku keramike iz Salone, etrušćanske vaze itd. O putu saskog kralja Fridrika Augusta po Istri Dalmaciji i Crnoj Gori - Relazione del viaggio fatto nella primavera dell’anno 1838 dalla sua maestà del re Federico Augusto di Sassonia nell’Istria, Dalmazia e Montenegro piše Bartolomeo Biasoletto, ljekarnik iz Trsta (sl. 2.). Fridrik August kao vrstan botaničar posjetio je park braće Garagnin, za koje navodi da su bogati posjednici. Oduševljen raznolikošću biljnog svijeta Biasoletto je neke biljke ponio sa sobom. Za park kaže kako nije velik ali je moderno uređeni lijepi park, pun domaćih i egzotičnih biljki. U parku su pronašli kućicu za odmor u okviru koje je mala biblioteka u kojoj su knjige vezane za agrikulturu. Za Trogir piše da je smješten na malom otočiću koji je mostom spojen s kopnom. Opisujući ga ističe ostatke zidina i bastiona, jedan kaštel te izdvaja katedralu. Navodi da grad ima 2900 stanovnika. U pratnji kapetana splitskog okružja Girolama Nania iz Trogira krenuo je dalje kočijom put Splita. Valentino Lago, financijski savjetnik Austrije za Dalmaciju napisao je opširniji prikaz povijesnih prilika u Dalmaciji u okviru knjige - Memorie u tri sveska godine 1869 – 1871. Na primjercima koji se čuvaju u Muzeju grada Trogira u Knjižnici Garagnin – Fanfogna utisnut je suhi pečat vlasnika (tekst: Antonio conte de Fanfogna, Traù in Dalmazia). Prvi svezak donosi kronologiju događanja u kojoj je Trogir zastupljen sa svim istaknutijim povijesnim događanjima i znamenitim ličnostima. U tabelarnim prikazima donose se podaci vezani za svakodnevicu, primjerice koliko pojedini gradovi imaju sela, koliko, obitelji, koja je vjeroispovijest, koliko ima stoke itd. Primjerice za Trogir ističe kako ima 43 sela, 3524 obitelji, 3058 kuća, ukupno s okolicom 17345 stanovnika, 5646 goveda, 1350 svinja, 52384 ovaca i koza, 141 jahaćih konja, 1879 teglećih konja, 8 mlinova za žito, 20 za ulje. Također, pregledno stanje obradivih polja, šuma, terena, popis brodovlja, za Trogir: 1 pulaka (trgovački brod), 15 pielega i trabakula. Na drugom mjestu kaže kao cijeli Trogirski distrikt (Trogir, Lećevica, Bristivica, Bosiljina i Kaštel Novi) bilježi 19147 stanovnika, a sam grad 3083. Također donosi podatke vezane za proizvodnju poljoprivrednih kultura, podatke o mjerama te ostale statističke podatke. Na kraju prvog dijela je karta Dalmacije na kojoj je naznačen Trogir i pripadajuća mu sela. U drugom volumenu piše u izdvojenom poglavlju o Trogiru. Ovdje bilježi da grad ima 3200 stanovnika, tako da mu se podaci o broju stanovnika ne poklapaju, jer u tablicama stoji drugačije. Opisuje njegov zemljopisni smještaj, ističući kako je grad imao slavna i nesretna razdoblja. Podvlaći značaj djela Ivana Lucića: Memorie storiche di Tragurio i De Regno Dalmatiae et Croatiae. Zanima ga ondašnja svakodnevica, opisuje ulogu luke, trgovačke veze s Trstom, kopnene puteve prema unutrašnjosti, Vrlici i Drnišu. Od trogirskih proizvoda hvali vino za kojega kaže da je jedno od najboljih u provinciji, također bademi i ulje. Posebno poglavlje posvećeno je trogirskom kamenu koji se brao još u u vremenu rimske uprave. Izdvaja dva kamenoloma jedno nedaleko brda sv. Ilije a drugo na otoku Čiovu nedaleko sela Okruga. Opširno piše o vrijednosti trogirskog kamena zaključujući kako bi mogao postati nacionalni proizvod. Posebno poglavlje obrađuje trogirsku katedralu a za opis mu služi Farlati (Illyricum Sacrum) i Celio Cega (La Chiesa di Traù). Nabraja crkveni namještaj, slike i relikvije, naznačujući njihovu vrijednost. Primjerice za oktogonalnu propovijedaonicu koja ima osam kolona od finog mramora s pozlaćenim reljefnim kapitelima piše da je koštala 800 zlatnih cekina. Dvije pale Giovannija Bellinija od kojih jedna prikazuje sv. Jerolima a druga sv. Ivana Krstitelja a nekoć su krasile vratnice orgulja, nalaze se na prvim pilastrima. Također bilježi kako se u sakristiji nalazi jedna Madona koju neki pripisuju Tizianu a drugi Tintorettu. Jedno poglavlje u knjizi posvećeno je čempresu koji raste u procjepu kamena na iznenađenju svih građana i posjetitelja. Jakov Ćudina, povjesničar, prevoditelj, publicist, nastavnik hrvatskog jezika i književnosti, doktor pravnih znanosti, glavninu života proveo je u Splitu kao javni bilježnik, baveći se istraživanjima i pisanjem, te je iza sebe ostavio opširnu biografiju koja uključuje stručne i popularne članke te knjige u kojima je obrađivao povijest pojedinih gradova. Povijest Trogira objavio je u Zadru 1899, u formi manje knjižice u kojoj na popularan način ali temeljem literature piše o Trogiru. U manjim poglavljima na 126 stranica obradio je mnoge zanimljivosti, povijest, kulturne spomenike, upravu, statut itd. Gledajući ovu knjižnicu današnjim očima podsjeća nas na jedan opširan vodič ali bez fotografija. Započinje smještajem grada i zemljopisnim kakateristikama. Piše o nastanku imena : Tragos-Tragurium, Traù-Trogir. Ukratko o spomenicima, ističući crteže Whelera, posebno knjižnicu conti Fanfogna, Ivana Lucića i druge. Okolica grada tema je posebnog poglavlja, pogotovo raslinje i bilje, na oduševljenje svakoga namjernika. Povijest Trogira, sažeto i kronološki, istaknuta je epizoda Bele IV, grofova Šubića Bribirskih. Zatim obrađuje intervencije pojedinih vladara u Trogiru, ulogu Đenove i Venecije, upravu grada i statut (spominje da je tiskan u Veneciji 1708.), običaje suđenja u svezi muškaraca i žena s obzirom na imovinsko stanje i status. Ističe pojedine vladare koji su posjetili grad tijekom 19. st. Izdvaja vrt obitelji Garagnin kojega posjećuje njegovo veličanstvo Frederik August, saksonski kralj. Posebnu pozornost daje posjeti Franje Josipa I 1875. godine, svečan doček na rivi, urešen grad, načelnika Antuna Fanfognu, Gradsku glazbu. Car je razgledao grad, katedralu, spomenike, javne i komunalne objekte, utvrde i mostove, trgove a autor opisuje način ukrašavanja za svečane prigode, običaje. Napominjem kako je ova posjeta bila upriličena za autonomaške uprave u gradu. Ćudina u sljedećem poglavlju piše o manevrima austrijske mornarice 1891. i drugom posjetu Franje Josipa za kojega kaže da je govorio talijanskim jezikom. Spominje kako ga je pratio Špiro Puović, koji je bio prvi narodnjački načelnik. Slijedi opis trogirskih spomenika u gradu za kojega naglašava kako ima jedan starinski miris i inspiraciju vjerom, čega nema u Šibeniku. Vjerojatno misli na napučenost grada crkvama, zato se zadržava na opisu katedrale, posebno kapele sv. Ivana, Radovanova portala, zvonika. Potom prelazi na trg i ložu i ponovo se u jednom poglavlju vraća na katedralu i umjetnine koje ona posjeduje, relikvije... U opisu katedrale piše primjerice koliko je utrošeno za pojedine umjetnine u crkvi, slično V. Laga, a i služio se istom literaturom kao i on pa ova činjenica ne bi trebala previše čuditi. I on piše o čempresu na gradskim vratima. Podatke je crpio iz pisanja Farlatija, V. Celio Cege, Eitelberga, Mascheka, F. Lubina, P. Andreisa, I. Lucića, E. Freemana itd. Znamenitim Trogiranima posvećuje pozornost, primjerice bl. Augustinu Kažotiću, Fantinu della Valle, Petru Berislaviću, Ivanu Statiliću, Mihovilu de Chiudiju, Ivanu Štafiliću, Pavlu Andreisu, posebno Ivanu Luciću i njegovu sukobu s P. Andreisom, Trankvilu Andreisu, Ivanu Luki Graragninu, nadbiskupu i nećaku, Ivanu Skakocu, Vjekoslavu Skakocu, Marku Kažotiću....Životu i čudima sv. Ivana Trogirskog pripada posebno poglavlje. Kaptolsku knjižnicu prati od osnutka (don Špiro Karara), obogaćenu zaslugom don Mate Ivčevića, piše o ulozi don Frane Barbierija i don Rikarda Tacconija te niza svećenika, navodeći kako je puna zanimljivih knjiga. U manjim poglavljima Ćudina piše o trogirskoj luci, kamenu i kamenolomima, važnijim proizvodima. - na engleskom jeziku Na svom putovanju po Dalmaciji u Trogir dolazi J. Gardner Wilkinskon (Dalmatia and Montenegro, vol. I. London 1848.) smatrajući Trogir jednom od starijih gradova u Dalmaciji. Za razliku od Spona i Whelera poznati Oxfordski profesor, arhitekt, Thomas Graham Jackson u svojem glasovitom djelu Dalmatia, the Quarnero and Istria vrlo temeljito i sažeto piše o povijesti grada i njegovih umjetnina, ilustrirajući tekst svojim crtežima, konzultirajući literaturu hrvatskih (Lucića, Andreisa, Celio Cege, T. Archiđakona), talijanskih ( Fortis, Farlati) i austrijskih (Eitelbergera) povjesnika kako bi što bolje sagledao cjelinu. Kako sam kaže od velike pomoći u istaraživanjima u samom Trogiru bio mu je tadašnji načelnik Trogira konte Garagnin – Fanfogna (misli na Antuna). Obitelj Garagnin posjedovala je bogatu knjižnu i arhivsku zbirku koja mu je za pretpostaviti morala biti od velike pomoći. Ako se zna da je Antun bio politički autonomaški opredijeljen, onda možemo pretpostaviti kako je i prenio svoja politička mišljenja samom Jacksonu, te tako utjecao na njegovu objektivnost, premda se Jackson vrlo pohvalno odnosi i piše i o Ivanu Luciću čijim se djelom iscrpno služio. Jackson je boravio u gradu u vremenu dok je autonomaška struja bila na vlasti tako da s narodnjacima vjerojatno nije niti kontaktirao. Koristio se dostupnom literaturom te je Trogir vidio očima jednog europskog intelektualca, kojima hrvatski narod, njegovi običaji i jezik nisu bili dovoljno poznati, premda je izuzetno cijenio pisanje Ivana Lucića. U svojem djelu upoznao je kako englesku tako i europsku javnost s ulogom grada Trogira kroz povijest, s izuzetnom vrijednosti njegovih spomenika, pogoto Katedrale i crkvene baštine, istaknuo je blagu klimu. Za boravka u gradu izrađivao je projekte i crteže koje nije sve objavio u svojoj knjizi, primjerice nacrt osvjetljenja gradskog sata s dva fenjera, koji se danas čuva u Trogiru. Fenjer je postavljen samo prizemno. Jacksonova knjiga pomagala je u radu arhitekta Aloisa Hausera, konzervatora Središnje komisije u Beču, prigodom njegovih radova u Trogiru krajem 19. st. Danas se još uvijek služe njome uglavnom povjesničari umjetnosti. Istaknula bih kako je ovo djelo važno i za povijest trogirske svakodnevice, u pojedinim opisima spominje posebne kobasice – luganike a na njegovim crtežima vide se ljudi odjeveni onako kako se odijevalo u otome vremenu. - na njemačkom jeziku Austrijski putopisci su uglavnom negativno pisali o mletačkoj vlasti u Dalmaciji. To je uostalom bilo obilježje većine vladara koji su se na ovim prostorima izmijenili u pogledu njihovih prethodnika. H. F. Rödlich koji obilazi Dalmaciju za francuske uprave 1811. ne osvrće se posebno na Trogir, već jedino spominje Ivana Luku Garagnina kao svjedoka u istinitost jednog slučaja. Jedan od iscrpnijih osvrta na Trogir je izvješće austrijskog cara Franje I. prigodom njegova posjeta 1818. g. Car je dva dana boravio kao gost biskupa Ivana Antuna Pinellija provodeći vrijeme u razgledavanju i druženju s ljudima. Stoga je u svojem osvrtu opisao sve što je čuo i vidio, tako da u njemu ima pogrešaka i krivih navoda, premda vjerno dočarava onodobni grad. Opisuje Trogir i njegove spomenike, ističe kako grad ima 2000 žitelja, Talijana i Ilira za koje kaže da su svježi i živahni ljudi. Hvali biskupa i uljudnost gradonačelnika, predočuje prirodne ljepote te način odijevanja. Piše : Otmjeniji žitelji odjeveni su u talijanskom stilu, ali ne svi, jer neki nose staromađarsku nošnju. Prost puk se nosi talijanski ili po vlašku. Samo žene odjevene po vlašku imaju plave suknje s lijepim ukrašenim prslukom i vrpcama, a sprijeda se vidi vez, otraga brojni nabori. Pletenice im s glave vise kao girlande One u kosi nose brojne srebrne ili pozlaćene ukrase, slično kao što Mađari dugmad vješaju jedno na drugo.... Franz Petter trgovac, koji se spominje kao prvi predavač njemačkog jezika u Dubrovniku 1823. zanimljiva je ličnost koji prikazuje Dalmaciju, njeno gradsko i zagorsko stanovništvo u jednom drugačijem svjetlu pošto ju je dobro upoznao. U početku za njega je ova zemlja bila „na kraju svijeta“ a kada ju je dobro sagledao bio je živa enciklopedija Dalmacije. Vrlo su zanimljivi njegovi opisi zagorskog dijela stanovništva. Opisao ih je najprije kao narod sretnih pastira što živi poput Arkađana s frulama i narodnim pjesmama, onako kao je to odgovaralo Beču. Potom daje objašnjenje da Morlaci nisu narod nego je to prezriv naziv za seljake u zagori i ističe kako njihov zdravi način života u prirodi čini da su oni ne samo jači u usporedbi s građanima već su i lijepi te inteligentni ljudi. Međutim u zaključku bilježi kako su oni ipak pijanice i lijenčine, novac troše dok ga imaju a potom gladuju. Za istaknuti je ovdje kako je Peter pod utjecajem pisanja Vuka Stefanovića Karadžića, pogrešno pripisao njima srpsko podrijetlo i narječje te da između Srba i Hrvata nema nikakve razlike. Trogir opisuje na nekoliko stranica dajući mu dolično mjesto u povijesti te prikaz na fotografiji. Opisuje nastanak grada i smještaj te ukratko povijest. U opisu spomenika glavno mjesto zauzima katedrala. I on se kao i mnogi drugi osvrće na veliku količinu knjiga u palači Garagnin te na ulogu Ivana Lucića. Posebno piše o otoku Čiovu, spominjući franjevački samostan te spominje luku Okrug (porto Ocrugh). Petter je svojim načinom pisanja upoznao Austriju s značenjem i vrijednostima Dalmacije, potaknuo druge da pišu o njoj. Tako se može kazati da je ovo njegovo djelo preteča kasnijih turističkih vodiča čiji su se autori služili Petterom i u konačnici otvorili na takav način ove krajeve turistima. Vodič Reinhharda E. Petermanna, Führer durch Dalmatien (Beč 1899.) se uzimao za prvi turistički vodič. Ida von Düringsfeld boravila je u Dalmaciji dvije godine, naučila je hrvatski jezik i opisivala je vrlo životopisno (objavljeno 1857.) sve ono što je ovdje vidjela i doživjela, stoga su njezini opisi vrlo dragocjeni za društveni i privatni život. Tijekom svojega boravka upoznala je niz intelektualaca i oriđinala, običnih građana i pučana. U Trogiru se i ona kao i mnogi drugi prije a i poslije nje, zadržala kod Garagnina u knjižnici za koju drži kako je jedna od najznačajnih knjižnica hrvatske književne povijesti. Rudolf Eitelberger von Edelberg, prof. povj. umjet. i „umjetničke arheologije“ na Sveučilištu u Beču, godine 1861., ponovljeno 1884. objavljuje zanimljivu studiju o srednjovjekovnim umjetničkim spomenicima Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibeniku, Trogiru, Splitu i Dubrovniku s crtežima umjetničkih spomenika temeljenu na onodobnoj literaturu, poglavito Lucićevu pisanju. Kako piše u predgovoru knjige prve primjerke otkupili su uglavnom Englezi. … Englezima je Dalmacija oduvijek zanimljiva, dok je većini Austrijanaca i dalje terra incognita. Trogir je dolično obrađen uključujući sažeti povijesni prikaz i kulturno-umjetničku baštinu. Hermann Bahr 1909. godine, piše o Trogiru ističući kako je on još uvijek mletački grad u kojemu odasvud vire krilati lavovi. Iznosi podatke o trogirskim spomenicima i trogirskoj svakodnevici. Zanimljiv je za povijest svakodnevice njegov opis poklada – maškara u gradu: Und nun, da heute ja Fastnacht ist, geschieht es noch...... A kako su danas još i poklade, na Rivi skaču zakrabuljeni muškarci s rogovima, dugim crvenim nosevima, zakrabuljene žene u haljinama.... Opis se tiče pučkih zabava, budući se plemstvo za poklada zabavljalo u kazalištu i u svojim privatnim salonima. U zaključku Tijekom proteklih povijesnih razloga povjesničari i putopisci po nalogu svojih vlada ili vlastitih pustolovnih pobuda prolazili su i zadržavali se u Trogiru, doživljavajući ga svaki na svoj način. Neki su došli spremni s prethodno proučenim podacima iz dostupne literature, neki s već uvriježenim mišljenjima o stanovnicima ovih predjela. Većina njih napuštala je Trogir oduševljena prirodnim i kulturnim vrijednostima, stanovništvom i načinom života bogatih slojeva uočavajući međutim težak položaj, siromaštvo i zaostalost zagorskih dijelova. Svojim opisima oni su dali svoj obol upoznavanju europskih država kako s gradom Trogirom tako i s hrvatskim narodom, stvarajući zanimanje i polako razbijajući jednu uvriježenu sliku koju je Europa imala o nama. Njihova pisanja postala su temelj autorima turističkih vodiča čija se pojava bilježi krajem 19. odnosno početkom 20. stoljeća a koji su na jedan popularan način opisivali ove predjele zaintrigirajući sve više javnost. Gledajući današnjim očima, ova literatura je zastarjela ali je još uvijek vrijedna pogotovo radi usporedbe, u kulturno – povijesnom dijelu jer su podaci koje donosi u pojedinim segmentima još uvijek aktualni.  

Trogir; putopisci; Knjižnica Garagnin - Fanfogna; 19. stoljeće

nije evidentirano

engleski

Trogir according to travel writers and explorers of the nineteenth century works kept in the Garagnin - Fanfogna library of Trogir Municipal Museum

nije evidentirano

Trogir; travel writers; Garagnin - Fanfogna libraty. nineteenth

nije evidentirano

Podaci o prilogu

20.-23..

2016.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Discovering Dalmatia 2

Belamarić, Joško ; O'Loughlin, Katrina ; Šverko, Ana

Split : Zagreb: Institut za povijest umjetnosti

978-953-7875-34-3

Podaci o skupu

Otkrivanje Dalmacije 2. Tjedan znanstvenih i stručnih predavanja

predavanje

24.05.2016-28.05.2016

Split, Hrvatska

Povezanost rada

Povezane osobe




nije evidentirano