hrvatski

Svakodnevica Ivana Lucića (Luciusa)

Ivan Lucić (1604 -1679), povjesnik, znanstvenik, svakako je jedan od najistaknutijih ličnosti koje su svojim životnim djelima obilježile trogirsko 17. stoljeće, još uvijek pod dominacijom Mletačke republike. Lucićeva obitelj živjela je u palači na trogirskoj rivi, sagrađenoj neposredno uz gradske bedeme. Djed Ivanov Jerolim, palaču je proširio i preuredio u stilu zrele renesanse sredinom 16. stoljeća, tako da nam ona da se i sačuvala u svojoj izvornosti tog vremena ne pruža uvid u izgled kuće 17. stoljeća. Jedino je poznato da je sam Ivan izvršio neke preinake u kući polovicom 17. stoljeća, uređenjem svoje radne sobe na drugom katu palače, koju je spojio s vratima sa susjednom dvoranom, probio zid u kojemu je učinio skrovito stubište putem kojega je mogao neopaženo sići u donje sobe. Možemo pretpostaviti da je raspored prostorija u palači bio sličan kao u ostalim stambenim palačama: prvi kat saloni za primanje, drugi spavaće sobe, u ovom slučaju i Lucićeva radna soba, budući je taj dio kuće mirniji a u potkrovlju kuhinja. Poznata je opremljenost sobe u kojoj je živio u Rimu koja izgledom i inventarom nalazi dodirne točke s onodobnim palačama primjerice u Veneciji te u Dalmaciji. Imala je krevet s zastorom opremljenim strunjačom i prekrivačem, noćni ormarić, stolić sa sjedalicama, škrinje, klecalo.... Što se tiče muške odjeće polovicom 17. stoljeća u modi su bile hlače dužine do ispod koljena, čarape do koljena, haljetak, košulja. Košulje su imale duže orukvice koje su izlazile iz rukava haljetka, obične ili s minimalnom čipkom. One su u raskošnijoj varijanti imale okrugli ovratnik, jako naboran (napietan). Poviše su se nosile pelerine, plaštevi. Frizure u početku stoljeća bile su dužine do ramena, potom se nosila duga kosa a prema kraju 17. stoljeća vlasulje. U svezi ženske odjeće glavni odjevni predmet je vestura, gornja haljina koja se u izvorima 17. stoljeća nazivala haylia. Početkom stoljeća pratio ju je raskošan čipkani ovratnik, ponekad plisirani, visoko uzdignut, uz bogate čipkane orukvice. Modeli su bili strukirani, širokog i naboranog donjeg dijela, ispod kojega se nosila krinolina. Frizure su bile oblikovane u pundžu, s kovrčama koje su padale niz vrat. Prema dostupnim podacima uključujući malobrojne sačuvane portrete, možemo steći uvid u svakodnevicu Ivana Lucića, pri čemu je od velike pomoći usporedba sa susjednim te prekomorskim talijanskim gradovima. Sve u svemu Lucić je živio kao većina svojih imućnih suvremenika. Boravio je u prostorijama opremljenim prema modi 17. stoljeća, tako se odijevao, tako je i živio. Ali kao istaknuti intelektualac, domoljub, ljubitelj knjiga i arhivskih fondova, svoju palača u Trogiru a i prostore u Rimu prilagodio je svojim istraživanjima.  

Svakodnevica; Trogir; povijest; Ivan Lucić

nije evidentirano