hrvatski

Kako se to mora biti Hrvat? Centripetalni i centrifugalni efekti resementizacije kolektivnih identiteta

Hrvatska etnonacionalna mobilizacija aktivirala je i unutarnje interakcijske procese koji su rezultirali ne samo centripetalnim, već i centrifugalnim učincima. U situaciji pregovaranja sadržaja identiteta, raniji se osjećaj istarske drugosti, kataliziran učinkom regionalne stranke, snažnije iskazuje kroz povećanje regionalno izjašnjenih, kao i kroz visoku podršci IDS-u. Jedna je društvena kriza, na prostoru bivše Jugoslavije, potaknula je i drugu, na razin Zagreb - Istra i u njezinom temelju nijeu samo pragmatični, ekonomski zahtjevi političke periferije naspram centra već i ideološko-vrijednosni.Situacijski mobilizarno istrijanstvo u 1990-ima, posebice značajan rast regionalno opredijeljenih na popisu stanovništva, valja, među ostalim, razumjeti kao artikulaciju političke i ideološke drugosti ; kao svojevrsni otpor prema onome što (pravi) Hrvat kao prestižni društveni resurs znači i proizvodi, između ostalog, i pokušaj da se zauzme pregovaračka pozicija iz koje će se to značenje izmijeniti. U tom smislu, slabljenje restriktivnog modela hrvatstva, odnosno svojevrsna demokratizacija identitetske paradigme, što u najvećoj mjeri nastupa s prvim izbornim porazom dominantnog tumača identiteta 2000. godine, značajno je, uz ranije integrativne učinke, 2001., utjecalo na smanjenje regionalno opredijeljenih u odnosu na prethodni popis stanovništva. S tim u vezi valja reći kako je odnos hrvatstva i istrijanstva dinamičan i valja ga sagledati iz situacijskog rakursa: istrijanstvo se češće mobilizira kroz sučeljenost s HDZ-om kao tumačem hrvatstva i u tom smislu iskazani regionalni identitet treba vidjeti i kao izraz otpora prema HDZ-u koji je nacionalnu pripadnost, posebice tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, sa znatnim uspjehom politički monopolizirao.

istrijanstvo, Istarski demokratski sabor, Hrvatska demokratska zajednica, regionlaizam, nacionalizam

nije evidentirano