hrvatski

Struktura i dinamika deoksirobunukleinske kiseline u vodenim otopinama

Genetska informacija je pohranjena u deoksiribonukleinskoj kiselini (DNA). Biološke funkcije nukleinskih kiselina su u konačnici povezane s njihovim trodimenzionalnim (3D) strukturama, uz prisutnost ili odsutstvo proteina u interakciji. Metode difrakcije rendgenskim zrakama su među najefektivnijim načinima dobivanja informacije o 3D strukturama nukleinskih kiselina. Prvi dokaz posebnosti strukture DNA je opažanje da je količina adenina gotovo jednaka količini timina u svakom tipu DNA. Isto vrijedi za gvanin i citozin. Istraživanje DNA molekula je pokazalo da DNA može poprimiti nekoliko različitih konformacija. Najčešća forma je B-DNA (desnostrana rotacija uzvojnice ; najstabilnija struktura za nasumični slijed DNA molekule u fiziološkim uvjetima, duga i tanka). A forma (desnostrana ; baze nisu aranžirane pod pravim kutovima na os uzvojnice kao u B formi ; kratka i široka) i Z forma (lijevostrana ; DNA osnovica poprima „cik-cak“ izgled ; izduljena i uska) detaljno su opisane u kristalnoj strukturi. Kako bi se nosila s ograničenjima volumena unutar stanice ili virusne čestice, DNA se mora pakirati. U odgovarajućim uvjetima otopine, u prisustvu iona i drugih molekula, izduljeni DNA lanci se skupljaju u kompaktne, pravilne čestice koje sadrže samo nekoliko molekula. Ovaj proces je poznat kao DNA kondenzacija i opisan je in vitro i in vivo. Glavna potencijalna primjena DNA kondenzacije je dostava gena u genskoj terapiji.

DNA struktura; difrakcijske metode; DNA konformacija; DNA kondenzacija; genska terapija

nije evidentirano