hrvatski

Participacija djece u školi

Suvremeni pristupi i paradigme odgoja i obrazovanja, posebno u tzv. postkonvencijsko vrijeme, poimaju dijete kao aktivno biće koje može i treba sudjelovati u vlastitom odgoju i obrazovanju te preuzeti odgovornost za svoje ponašanje (Koller-Trbović i Žižak, 2005, Pećnik, 2008, Markovinović, 2010, Kušević, 2010). Iako je ideja participacije djece i uzimanja u obzir njihove perspektive relativno dobro zastupljena kroz stručne i znanstvene radove i rasprave, primjećuje se raskorak između ideje o participaciji i njezine stvarne primjene u praksi, pri čemu se govori o „plimi“ retorike o participaciji i „oseci“ praktične primjene i utjecaja na poboljšanje intervencija za djecu (Badham, 2004, prema Bessell, 2011). Istraživanje mišljenja i stavova djece i mladih u Hrvatskoj pokazalo je kako je glavni problem u vezi s pravima sudjelovanja djece, nepostojanje zadovoljavajućih institucionalnih mehanizama namijenjenih uključivanju djece u odlučivanje (Miharija i Kuridža, 2011). Stoga je cilj ovoga rada prikazati analizu stanja participacije djece u školi i to kroz prikaz relevantnih zakona i politika, istraživanja te primjera dobre prakse. Pregled recentne literature pokazuje nedostatak sustavnih pokazatelja o dječjoj participaciji u školi u svim segmentima, od teorijskih modela i istraživanja do primjera dobre prakse. Nedostatak podataka ukazuje na potrebu za daljnjim promicanjem dječje participacije u školi kroz znanstvene i stručne radove, participativne istraživačke projekte te interaktivne prikaze modela dječje participacije.

dobra praksa ; djeca ; normativna uređenja ; participacija ; škola

nije evidentirano