hrvatski

Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj

U kontinentalnom dijelu Hrvatske spomenici srednjovjekovnog zidnog slikarstva rašireni su na velikom području, od Drave na sjeveru do Save, Kupe i Petrove gore na jugu, od Sutle na zapadu, do obronaka Fruške gore na istoku. Zapadni dio ovog područja bio je u sastavu zagrebačke biskupije, dok je istočni dio u srednjem vijeku bio pod nadležnosti biskupije u Pečuhu. Srednjovjekovne zidne slike nalaze se u župnim crkvama i kapelama, samostanskim crkvama i kapelama burgova, u zagrebačkoj katedrali i sakralnim prostorima vezanim uz nju, što pokazuje da je potreba oslikavanja crkvenih prostora bila prisutna u svim slojevima tadašnjeg društva. Nastaju pod pokroviteljstvom biskupa u zagrebačkoj prvostolnici, samostanskih redova, kao i feudalnog plemstva koji su naručitelji zidnih slika u župnim crkvama i kapelama svojih burgova. Zidne slike sačuvane su većinom fragmentarno, zbog niza razloga, počevši od neumoljivog i nezaustavljivog vremena, razaranja i zapuštenosti u vrijeme turskih provala i okupacije, pregradnje i barokizacije srednjovjekovnih crkava, kao i promjene ukusa kasnijih stoljeća koja nisu mogla prepoznati ljepotu i vrijednost srednjovjekovne umjetnosti. U uvodnom dijelu knjige iznosim pregled saznanja stečenih istraživanjem ove spomeničke građe, uspoređivanje i utvrđivanje dodirnih točaka, međusobnih utjecaja, linije razvoja u vremenu, kao i prisustva utjecaja iz stranih umjetničkih središta i smjerove dopiranja ovih utjecaja. U opširnom katalogu su uz sačuvane spomenike srednjovjekovnog zidnog slikarstva obuhvaćeni i podaci o izgubljenim spomenicima koji su dokumentirani u literaturi ili u bilješkama ranijih istraživača. Kataloške jedinice, uz pregled arhitektonskih svojstava spomenika, obuhvaćaju opis zidnih slika, njihovih morfoloških i stilskih obilježja, ikonološku i formalnu analizu, kao i popis odabrane literature o svakom spomeniku. Značajna skupina zidnih slika sačuvana je iz romaničkog razdoblja, većinom u istočnom dijelu Hrvatske, a obuhvaća zidne slike u kapeli sv. Martina u Lovčiću i crkvi Rođenja Marijinog u Koprivni, uz manje sačuvane fragmente u kapeli sv. Petra i Pavla u Koški, sv. Marije u Bapskoj i dvorskoj kapeli u Valpovu. U sakristiji zagrebačke katedrale nalaze se zidne slike prijelaznih, romaničko-gotičkih obilježja. Među spomenicima zidnog slikarstva iz kasnijih razdoblja na prostoru kontinentalne Hrvatske mogu se razlikovati tri skupine, gdje zemljopisni položaj i povijesne prilike utječu na različita obilježja razvoja i smjerove primanja stilskih utjecaja. Obilježja talijanskog slikarstva trečenta najviše su prisutna u skupini zidnih slika na području koje se prostire istočno od Zagreba, uz kapelu sv. Jelene u Šenkovcu u najsjevernijem dijelu Hrvatske. Ova skupina uključuje Zagreb, gdje se zidne slike s talijanskim trečentističkim obilježjima nalaze u biskupskoj kapeli sv. Stjepana. Istočno od Zagreba nalazimo ih u župnoj crkvi sv. Brcka u Kalniku i kapeli sv. Petra i Pavla u Novom Mjestu. Na požeškom području utjecaji talijanskog slikarstva trečenta prisutni su u crkvi sv. Lovre u Požegi i sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, kao i u crkvi sv. Bartola u Novim Mikanovcima, na krajnjem istoku Hrvatske. Zapadno od Zagreba, u Hrvatskom zagorju, samo fragment okvira s kozmatskim uzorkom u staroj župnoj crkvi sv. Jurja u Belcu svjedoči o postojanju talijanskih trečentističkih utjecaja. Južno od Save talijanska trečentistička ishodišta prisutna su samo na zidnim slikama u župnoj crkvi sv. Petra u Petrovini, ali prerađena kasnijim utjecajima iz subalpskog pojasa. Dodirne točke s mađarskim primjerima, koje su primijećene na nekim spomenicima iz ove skupine, pokazuju kako talijanski trečentistički utjecaji ovdje vjerojatno dolaze posredstvom Mađarske. Hrvatska je u to vrijeme dio Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, biskupiju u Zagrebu osnovao je ugarski kralj Ladislav, a požeško područje pod upravom je mađarskih kraljica. Zidno slikarstvo talijanskih trečentističkih obilježja u Mađarskoj se razvija u vrijeme dinastije Anžuvinaca, s porastom povijesnog značaja koji Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo zadobiva u drugoj polovici stoljeća. Zagrebački biskupi pružali su podršku Anžuvincima u dinastičkim borbama za prevlast, što su vladari iz ove dinastije kasnije nagrađivali različitim privilegijama. Možemo pretpostaviti da su ovi povijesni uvjeti i političke veze utjecali na mađarsko posredništvo u prihvaćanju utjecaja talijanskog slikarstva trečenta na prostoru istočne Hrvatske. U prvoj polovici 15. stoljeća težište razvoja zidnog slikarstva prebacuje se na prostor Hrvatskog zagorja. Tamo se nalazi grupa spomenika s ranim obilježjima mekog stila i internacionalne gotike. Sličnost sa slovenskim primjerima pokazuje kako ovi utjecaji iz Srednje Europe posredstvom Slovenije prodiru i na području Hrvatskog zagorja. Ulogu feudalnih pokrovitelja kao posrednika u prenošenju utjecaja pokazuje primjer grofova Celjskih, na čijim slovenskim posjedima djeluju Žirovinški majstor i majstor iz Srednje vasi pri Senčurju, kojima se mogu pripisati i zidne slike u kapeli sv. Ivana Krstitelja u Ivaniću Miljanskom. Nakon prekida u razvoju koji nastupa u drugoj polovici 15. stoljeća, s pojačanom opasnosti od turskih prodora, vodeću ulogu u razvoju zidnog slikarstva preuzima područje južno od Save. Najranije zidne slike na ovom području nalaze se u župnoj crkvi sv. Petra u Petrovini, s početka 15. stoljeća, ali najveća skupina zidnih slika je s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Već je na zidnim slikama u Petrovini primijećeno prodiranje utjecaja iz zapadnijeg područja subalpskog pojasa, bližeg mediteranskom kulturnom prostoru. Primorski utjecaji prevladat će na zidnim slikama s kraja 15. i početka 16. stoljeća. U ovoj skupini, na početku 16. stoljeća, prvi put u srednjovjekovnom zidnom slikarstvu na području kontinentalne Hrvatske sa sigurnošću možemo utvrditi djelovanje radionice domaćeg majstora, kojoj se može pripisati ciklus zidnih slika u kapeli sv. Antuna u Zadobarju, kao i manji sačuvani fragmenti u župnoj crkvi Rođenja Marijina Sveticama i kapeli Majke Božje Snježne u Volavju, te noviji nalazi u Svetom Martinu pod Okićem i Žumberku. Ova radionica dolazi iz Hrvatskog primorja, a njezino djelovanje i prevladavanje primorskih utjecaja na zidnim slikama ovog područja vjerojatno se može povezati sa širenjem posjeda frankopanske obitelji i njihovim pokroviteljstvom zidnih slika, što potvrđuje i prisustvo glagoljske pismenosti.

srednjovjekovna umjetnost; zidno slikarstvo; romanika; gotika; trečento; meki stil; internacionalna gotika; domaći majstori; glagoljica

nije evidentirano