hrvatski

Mapiranje nacije. Politike prostora u konstruiranju nacionalnog identiteta

Rad se bavi problemom reprezentacije prostora u književnim i programatskim tekstovima Hrvatskog narodnog preporoda u kontekstu “zaokreta k prostoru” koji je postao važnom temom naše književne i kulturne teorije. Upuštajući se u proces konstituiranja nacije bez potpore ondašnje države, Habsburške Monarhije, hrvatski preporoditelji su, zbog vlastitih prije svega hrvatskih političkih ciljeva iste bili prinuđeni radikalno napustiti u ime virtualnog ilirskog prostora. Stoga su i “vjerovali” u postojanje prostora nacije prije njezina političkog konstituiranja, zato su i rabili pojam preporod kojim se sugeriralo da je riječ o oživljavanju nečega što već postoji. Teza je rada da je prostor u tim tekstovima proturječan, ambivalentan i nadasve mitski, uvijek posredovan psihoemotivnim prikazivačkim strategijama lirskog ili pripovjednog subjekta. U tom smislu funkcije i značenja prostora meandiraju, i navođene su ideološkom obilježenošću mjesta gledanja lirskog ili pripovjednog subjekt. Diskurzivne reprezentacije prostora uvjetovane su opisanim odnosom lirskog/pripovjednog subjekta prema prostoru, ali istodobno one povratno iscrtavaju identitet subjekta te posredno i nacionalni identitet.

Hrvatski narodni preporod ; konstruktivizam ; nacija ; prostorni obrat ; kjižebna reprezentacija prostora

nije evidentirano