hrvatski

Vjeronauk u školi između roditeljskih očekivanja, društvenih ciljeva, potreba mladih i crkvenoga služenja čovjeku

Prvi dio članka polazi od roditelja i njihovih očekivanja što bi nastava katoličkoga vjeronauka trebala pružiti djeci i mladima. Polazi se od roditelja, jer je opće načelo da su roditelji ili skrbnici prvi odgovorni za odgoj djece i mladih. To opće načelo nalazimo u međunarodnim, crkvenim i hrvatskim dokumentima. U tom dijelu članka dan je kratak osvrt na odredbe Ustava Republike Hrvatske, Zakonika kanonskoga prava i Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske koje govore o roditeljskim odgojiteljskim pravima i dužnostima, s posebnim naglaskom na vjerski odgoj i obrazovanje. Također se spominju i tri vrijedna istraživanja provedena na razini cijele Republike Hrvatske: Vjera i moral u Hrvatskoj, European Values Study, Europsko istraživanje vrednota i Aufbruch, koja pomažu osvijetliti koje kategorije vjernika, a s tim i roditelja učenica i učenika koji pohađaju nastavu katoličkoga vjeronauka u školama, postoje u Crkvi u Republici Hrvatskoj. Drugi dio članka pretresa suodnos vjeronauka u školi i ciljeva/ zahtjeva društva današnjice. Suvremeni svijet kojeg je dionik i hrvatsko društvo kao i sama Crkva u Republici Hrvatskoj, jest svijet koji obilježavaju relativizam, liberalizam, sekularizam, scijentizam, individualizam, materijalizam i hedonizam. Sve to utječe na planiranje i programiranje djelovanja Crkve. Treći dio članka odnosi se na adresate vjeronauka u školi. Složenost adresata vjeronauka u školi ima svoje temelje u načinu života suvremene obitelji i njezina vjerskog (ne)identiteta te postmodernoga društva kao životnog okruženja u kojem žive djeca i mladi. Situacija djece i mladih je takva da su neki više, a neki manje povezani s vjerom i Crkvom, dok jedni, pak, s njom uopće nisu povezani. Sukladno tome, status katoličkoga vjeronauka u životu učenica i učenika može nerijetko proizlaziti iz njihove percepcije društva, kulture, gospodarstva, umjetnosti te odgoja i obrazovanja u kojoj se vjera ne smatra značajnim čimbenikom, nego isključivo privatnom i osobnom stvari. Četvrti dio članka razmišlja o vjeronauku u školi kao crkvenom služenju čovjeku. Naglašava se dijakonijsko i evangelizacijsko usmjerenje nastave katoličkoga vjeronauka u školi.

vjeronauk u školi; očekivanja roditelja; zahtjevi suvremenog društva; potrebe mladih; vjeronauk u školi – crkveno služenje čovjeku

nije evidentirano