hrvatski

"Modni salon" Galerije Antuna Augustinčića

Istoimena izložba koja je od 18. travnja do 18. svibnja 2004. godine održana u prostoru Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, bila je realizirana kao svojevrsni eksperiment. Naime, uočivši opasnost da u netom stasalom prostorno – vremenskom kontekstu baština postane samo ukras ili mamac komercijalno isplativijim programima u muzejima, Galerija je radikalno i naizgled svetogrdno sučelila umjetničko djelo i komercijalne vrijednosti: devet Augustinčićevih torza odjeveno je u poznate modne marke (Benetton, Lisca, Belinda, Sisley, MarcCain, Gianfranco Ferre, Dona Karan, Rondo i ProSport). Pažljivo se pratio cijeli niz parametara: od pojačanog interesa publike i odjeka u medijima preko percepcije stručnjaka i laika do razlike u shvaćanju pripadnika starije i mlađe generacije, iznjedrivši zanimljive fenomenološke i socijalno – psihološke zaključke. Rad se temelji na: a) promišljanju uzroka koji su doveli do spomenute izložbe, govoreći o opasnostima imperativnog prihvaćanja tržišnih kriterija kao isključivo relevantnih, b) opisu tijeka izložbe, različitih vidova shvaćanja kod posjetitelja i interpretaciji njihovih percepcija, c) dijagnozi o pomaku u vrednovanju baštine i njenom smislu za mlađe generacije te o vlastitim prioritetima vrednovanja i potrebnom pedagoškom radu. Rad preispituje status umjetničkog djela i njegovog značenja u suvremenom okružju, odnos umjetničkog djela kao nositelja specifičnog značenja i trenutnog tržišnog afiniteta. Pokušava sagledati kako posjetitelji muzeja doživljavaju njihov sraz: kao apsurd, dosjetku, efekt ili simbiozu. Odgovori na pitanje je li Augustinčićev Torzo iz 1952. bio odjeven u neku modnu marku ili je jedan odličan Benetton bio na nekom torzu, osvjetljavaju suvremeno težište recepcije baštine i pokazuju aktualan smjer na semantičkom kompasu.

Moda; likovna umjetnost; kiparstvo; Antun Augustinčić; muzeologija

nije evidentirano