hrvatski

Navođenje u novinskome tekstu

Iako se navođenje obično smatra oznakom znanstvenoga stila, upravo je ono jedna od najprepoznatljivih značajka novinskoga teksta. Navođenje se u novinskome tekstu ostvaruje u upravnome i neupravnome govoru. Prvi se dio rada bavi upravnim govorom, i to u prvome redu s pravopisnoga stajališta. Analiziraju se načini označivanja navoda (nosećega iskaza) te pokazuje 1. da je način označivanja navoda tijesno povezan s mjestom na kojemu se navod donosi (ovisi o tome je li riječ o tekstu članka ili o opremi teksta članka) 2. da označivanjem navoda katkad upravljaju neka uzusna, nepisana pravila, tj. pravila koje ne bilježi opći pravopis 3. da je označivanje navoda (osim u slučaju spomenutom pod 2.) stihijsko i neujednačeno, nerijetko i u istim novinama. Nakon iscrpne analize koja u prvome redu u obzir uzima mjesto pojavljivanja navoda, što se u pregledavanju tekstova nadalo kao ključni kriterij, daju se prijedlozi za prihvaćenje nekih ustaljenih pravila koja nisu uključena u opća pravopisna načela te prijedlozi za rješenje pravopisnih problema povezanih s navođenjem tamo gdje rješenje nije ustalila novinarska praksa. Upozorava se također na potrebu sastavljanja funkcionalnih pravopisa. U drugome se dijelu rada upozorava na neke sintaktičke značajke neupravnoga govora te zaključuje da je jedna od sintaktičkih značajka publicističkoga funkcionalnog stila česta uporaba subjektnih rečenica u neupravnome govoru.

navođenje, publicistički funkcionalni stil, novinski tekst, upravni govor, neupravni govor, pravopis

nije evidentirano