hrvatski

Karikature Mencija Clementa Crnčića

Vjerojatno nikada nećemo saznati kada se Menci Clement Crnčić zainteresirao za karikaturu. Još u vrijeme studiranja u Beču (1882. – 1884.) i Münchenu (1889. – 1892. i 1894. – 1897.) kod svojih profesora Nikolausa Gysisa i Williama Ungera razvio je ne samo crtačku i grafičku tehniku, nego i sposobnost predočavanja karakterističnih osobina portretirane osobe. Prateći i proučavajući onodobnu grafičku produkciju, morao je biti upoznat i sa sadržajem tada vodećih austrijskih i njemačkih humorističko satiričkih časopisa, poput minhenskog Simplicissimussa. Karikatura je na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u vremenu rasta naklada raznih vrsta tiskovina, bila iznimno popularan medij, prvenstveno kao zabavni medij koji je omogućavao (kad god je to cenzura dozvoljavala) snažnu političku i društvenu kritiku. S obzirom da je Crnčić imao smisla za humor, nije trebalo mnogo čekati da u svom likovnom izražavanju spoji vještinu psihološke karakterizacije lika i duhovito karikiranje. Nakon što se 1900. godine nastanio u Zagrebu, 1901. započeo je objavljivati karikature u časopisu Čauš. Odmah nakon gašenja Čauša, nastavio je objavljivati karikature u Satiru, te na temelju udjela njegovih radova u tim časopisima, podataka o njegovu radu koji su objavljeni za njegova života, kao i grafičkih te tehničkih znanja, pretpostavljamo da je Crnčić ujedno i autor grafičkog oblikovanja spomenutih časopisa. Zanimljiv je i njegov dio opusa koji se odnosi na portretne karikature, kao i na sudjelovanje u društvenom životu kao aktivan pripadnik društva Kvak za koje je karikaturama opremio prostorije društva. Crnčićev pedagoški rad prenio je i interes za karikaturu na prve generacije studenata onodobne Akademije likovnih umjetnosti. Crnčićev specifični smisao za humor formirao je i obilježio dio grafičkog i satiričkog identiteta Hrvatske u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća.

Menci Clement Crnčić, karikatura, crtež, grafički dizajn, humorističko satirički časopisi

nije evidentirano