hrvatski

Geokemijske karakteristike barita i klastičnih stijena Petrove gore

Na području Petrove gore, na lokalitetima na kojim se nalaze baritna orudnjenja, analizirani su bariti i klastične stijene koje predstavljaju stijenu domaćina. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se radi o orudnjenju hidrotermalnog tipa, međutim porijeklo hidrotermalnih otopina različiti autori pripisuju različitim izvorima. Prema Jurkoviću (1958) hidrotermalni fluid odgovoran za baritnu mineralizaciju vezan je za postmagmatsku fazu granitnog plutona koji gradi temeljno gorje Petrove gore. S druge strane Borojević Šoštarić i dr. (2009) su hidrotermalni fluid interpretirali kao duboko cirkulirajuću permsku morsku vodu prethodno izloženu procesu evaporacije te kasnije modificiranu u interakciji sa variscijskim temeljnim stijenama. S ciljem da se razjasni porijeklo hidrotermalnih otopina u okviru ovog rada napravljene su detaljne kemijske i petrološke analize barita te stijena domaćina. Kemijske analize barita i okolnih stijena obuhvaćaju koncentracije glavnih i sporednih elemenata te elemenata rijetkih zemalja. Nadalje, napravljenesu i izotopne analize (δ18O, δ34S i 87Sr/86Sr) barita. Stijene su petrografski determinirane kao litična grauvaka (2 uzorka), breča, petromiktni konglomerat, feldspatska grauvaka i kompozitna stijena koja se sastoji od izmjena lamina siltita i šejla. Rezultati kemijskih, ali i petrografskih analiza ovih klastičnih stijena upućuju da su one nastale trošenjem protolita koji je odgovarao kiselim magmatskim stijenama odnosno njegovim sedimentnim i metamorfnim ekvivalentima. Na temelju omjera elemenata Th-La-Sc i Sc-Th-Zr/10 u istraženim klastičnim stijenama zaključeno je da su njihovi protoliti nastali u području zone subdukcije, a na to upućuje i markantno izražena negativna Nb-Ta anomalija. Hidrotermalni fluid odgovoran za baritnu mineralizaciju mogao je, uzimajući u obzir δ34S vrijednosti u baritu (+10, 1‰ do +11, 6‰) uključivati morsku vodu permske starosti, ali δ18O vrijednosti u baritu (+14, 6‰ do +15, 7‰) ukazuju da su u tom slučaju fluidi morali biti dodatno obogaćeni sa 18O u interakciji sa stijenama. Vrijednosti omjera 87Sr/86Sr u baritu (0, 71095 – 0, 71097) s druge strane jasno sugeriraju da Ba ne potječe iz morske vode, već je krustalnog porijekla. Vrlo niske vrijednosti Eu anomalije u baritu (0, 03 – 0, 06) upućuju na to da je hidrotermalni fluid iz kojeg se precipitirao barit uključivao izluživanje stijena siromašnih Ca-plagioklasom. Vrijednosti Eu anomalije iz okolnih stijena kreću se od 0, 6 – 0, 9. Usporedba krivulja koncentracija REE u baritu s onima u klastičnim stijenama Petrove gore upućuje na zaključak da hidrotermalni fluid nije izluživao stijenu domaćin, već nosi karakteristike nekih drugih stijena. Najvjerojatnije je hidrotermalni fluid vezan za dublje položeni granitni pluton, kako je to pretpostavio Jurković (1958).

barit; klastične stijene; Petrova gora; izotopi

nije evidentirano