hrvatski

Tko tebe dijalektom, ti njega nožem: normalizirana agresija i (izvan)jezični konflikt u promicanju hrvatskog standardnog dijalekta na nacionalnoj televiziji

Promicanje ideoloških pogleda putem nacionalnih elektroničkih medija vjerojatno je najučinkovitiji način da ih se normalizira među općom populacijom, odnosno da ih se pretvori u dominantne, 'zdravorazumske' i 'prirodne' ideje koje se rijetko propituju u javnom diskursu. Jezične ideologije također se redovito promoviraju kao 'samorazumljive' i/ili utemeljene na 'neutralnom', 'objektivnom' lingvističkom znanstvenom radu. Ovaj se rad bavi prikazom hrvatskog standardnog i nestandardnog jezika u emisiji Jezik za svakoga, koja se emitira tri puta tjedno na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U emisiji se često prikazuju skečevi s profesionalnim glumcima kojima je cilj skrenuti pozornost prosječnog govornika na 'česte pogreške' u upotrebi hrvatskog standardnog dijalekta i na njihove 'ispravke'. Ovo se istraživanje se bavi svim takvim skečevima koji su bili dostupni na servisu YouTube i u HRT-ovoj internetskoj arhivi, a koji su emitirani u razdoblju između listopada 2014. i lipnja 2015. (N = 20). Metodom kritičke analize diskursa i ideologija (Verschueren 2012) analiziraju se i jezični i izvanjezični aspekti materijala. Rezultati pokazuju da, iako skečevi prikazuju različite situacije, njihovi 'narativi' i diskurs kontinuirano promiču nekoliko prepoznatljivih i međusobno povezanih tipova jezičnih ideologija: (1) ideologiju standardnog jezika (Milroy 2001), (2) ideologiju telementacije fiksiranim kodom (Harris 2003), (3) ideologiju stalne upotrebe standardnog dijalekta, (4) ideologiju purizma, (5) ideologiju razdvojenih kodova, (6) ideologiju nevidljivih dijalekata, (7) ideologiju monosemije te (8) ideologiju razdvojenih doslovnih i metaforičkih značenja. U emisiji se jezična proizvodnja većine prosječnih govornika hrvatskoga stigmatizira te proglašava netočnom, a sociolingvistička se građa pojednostavljuje i esencijalizira postupkom brisanja (Gal and Irvine 1995). Skečevi prikazuju preskriptivna pravila kao deskriptivna, a agresivno ponašanje i ispravljanje drugih govornika predstavljaju se kao normalna i/ili zabavna praksa. Svi rezultati ukazuju na potrebu za kritičkim preispitivanjem načina na koji se jezična pitanja tematiziraju na nacionalnoj televiziji, odnosno načina na koji se neznanstveni pogledi i agresivno ponašanje normaliziraju kao da su utemeljeni na autoritetu i 'zdravom razumu'.

jezične ideologije ; (izvan)jezični konflikt ; standardni dijalekt ; masovni mediji ; jezična politika ; brisanje ; agresija

nije evidentirano