hrvatski

Model potrošnje energije u sektoru prometa Republike Hrvatske –transpozicija ciljeva Europske unije u pogledu smanjenja CO2 emisija

U kontekstu klimatskih promjena, Europska unija je definirala osnovne ciljeve u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova iz prometnog sektora. Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, dužna je planirati provedbenu energetsku politiku u skladu sa strateškim EU dokumentima te sukladno istima definirati dugoročnu strategiju nisko-ugljičnog razvoja. U ukupnoj finalnoj potrošnji energije u Republici Hrvatskoj u 2014. godini, udio potrošnje prometnog sektora (od čega se gotovo 90 posto odnosi na cestovni promet) iznosio je više od 32 posto, a pretpostavka je da isti neće opadati u nadolazećem razdoblju. Trend ostvarene emisije CO2 iz prometa ukazuje na značajno uvećanje u razdoblju nakon 1990. godine, a s obzirom na činjenicu da se u nadolazećem razdoblju očekuje daljnji porast mobilnosti, identificiran je značajan problem ispunjenja zahtjeva koji su načelno stavljeni pred Republiku Hrvatsku u kontekstu smanjenja CO2 emisije. Tome u prilog ne ide ni činjenica vrlo niske razine energetske učinkovitosti koja je ostvarena u proteklom razdoblju, a o čemu svjedoče izračunati pokazatelji za promet. Rezultati sofisticiranog modela za procjene ostvarenih emisija iz prometa ukazuju na visoki udio emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari koje proizlaze iz registriranog voznog parka. Zaključeno je da postoji izuzetan potencijal za provedbu politike energetske učinkovitosti, što bi posljedično dovelo i do smanjenja štetnih emisija, a isto je uzeto u obzir prilikom modeliranja dugoročne potrošnje energije u sektoru prometa i posljedičnih emisija iz prometa na području Republike Hrvatske. Uvažavajući osnovne ekonometrijske relacije definiran je referentni scenarij potrošnje energije u prometu Republike Hrvatske. Sukladno odrednicama istog očekuje se da će se ukupne potrebe za energijom u prometu do 2050. godine smanjiti za oko 23 posto u odnosu na 2013. godinu. Time se jasno neće ispuniti načelni ciljevi smanjenja CO2 emisije, koji bi u ovom scenariju bili reducirani za tek neznatnih 12 posto u odnosu na 1990. godinu. Sukladno tome, nužno je poticati implementaciju nove tehnologije u vidu električnih vozila, čime bi se u 2050. godini postiglo očekivano smanjenje CO2 emisije za oko 60 posto u odnosu na 1990. godinu, a što je i potvrđeno modeliranjem scenarija snažne penetracije električnih vozila. Ostvarenje takvog scenarija donijelo bi sa sobom niz pozitivnih eksternalija, a samo financijska kvantifikacija govori o potencijalnim kumulativnim uštedama reda veličine 1.039 milijuna EUR u razdoblju nakon 2030. godine, ukoliko bi se električna energija za potrebe električnih vozila proizvodila iz obnovljivih izvora energije. Pravovremeni razvoj tržišta električne mobilnosti zahtijevat će snažan politički impuls u vidu definiranja potrebnih strateških, organizacijskih, legislativnih i tehničko ekonomskih podloga kako bi se osigurao funkcionalan model primjeren hrvatskim socioekonomskim uvjetima.

prometni sektor; staklenički plinovi; energetska učinkovitost; električna mobilnost

nije evidentirano