hrvatski

Morfološke karateristike korijena graha u uvjetima smanjene dostupnosti fosfora

Brzi porast svijetske populacije, a osobito u zemljama u razvoju zahtijeva poboljšanje produktivnosti usjeva, kako bi se osiguralo dovoljno hrane. Niska plodnost tla, suša te niska dostupnost fosfora glavni su ograničavajući čimbenici za poljoprivrednu prozvodnju u većini područja u Africi, Latinskoj Americi i Aziji. Grah je jedna od najvažnijih zrnatih mahunarki u izravnoj ljudskoj prehrani u svijetu. Fosfor je jedno od najvažnijih, a ujedno i najslabije dostupnih hranjiva u tlu. Raspoloživost fosfora uvelike ovisi od pH vrijednosti tla. U kiselim tlima fosfor je vezan sa aluminijem i željezom u netopive spojeve te je kao takav nepristupačan biljkama, dok je u alkanim tlima vezan s kalcijem u teško topive kalcijeve fosfate. Stoga fosfor predstavlja jedan od glavnih ograničavajućih čimbenika za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju. Kao prilagodbu na nedostatk fosfora biljke su razvile brojne morfološke, fiziološke, biokemijske i molekularne mehanizme. Cilj ovog rada je utvrditi fenotipske razlike korijena domaćih populacija graha te utvrditi utjecaj deficita fosfora na modifikacije korijenovog sustava graha (Phaseolus vulgaris L.) Istraživanje u sklopu ovog rada provedeno je na 12 domaćih populacija graha. Pokus je postavljen u komori rasta na Agronomskom fakultetu u Zagrebu po shemi slučajnog bloknog rasporeda, u tri ponavljanja, s tri tretmana fosforom (0, 50 i 500 µM KH2PO4). Morfološke karakteristike korijena (dužina, površina, volumen, promjer, broj vrhova) određivane su skeniranjem te analizom slika pomoću WinRhizo softvera 3 puta, svakih 5 dana, odnosno 5 , 10 i 15 dana nakon presađivanja. Analizom fazeolin tipa utvrđeno je da 6 genotipa pripada Srednje američkom a 6 andskom tipu što upućuje na veliku genetsku varijabilnost domaćih populacija graha. Najveći broj bazalnih nodija korijena razvio je genotip 88 (12, 2) i 364 (11, 7), dok je najmanje razvio genotip 32 (7, 58). Za razliku od genotipa 32, genotip 364 razvio je signifikantno najduži korijen, najveću površinu, najmanji promjer, najveći volumen, te najveći broj vrhova u kontrolnom tretmanu ( 0 µM KH2PO4) u odnosu na ostale genotipove. Činjenica što je genotip 364 razvio veći korijenov sustav, manjeg prosječnog promjera u uvjetima nedostatka P, govori u prilog da kod ovog genotipa postoje mehanizmi koji omogućuju povećanje korijenovog sustava uz minimalni utrošak energije potrebne za stvaranje takvog korijenovog sustava.

grah; raspoloživost fosfora; mehanizmi prilagodbe; morfološke karakteristike korijena

nije evidentirano