hrvatski

Biokompatibilnost dentalnih materijala

Biokompatibilnost je pojam koji se odnosi na biološku prihvatljivost i podnošljivost materijala korištenih u medicini. Biokompatibilnost definirana je kao sposobnost materijala da izazove odgovarajući biološki odgovor u tijelu u skladu s primjenom za koju je predviđen. Postavljanjem bilo kojeg materijala u usnu šupljinu dolazi do interakcije između biološkog tkiva i samog materijala. Taj međuodnos je dinamičan i u ovisnosti je od kvalitete spoja „dvaju materijala u dodiru“, ali i strukturi gradivnog materijala s jedne kao i odgovora tkiva domaćina s druge strane. Dentalni materijali mogu štetno utjecati na okolna tkiva ; pulpno, sluznicu ili jezik. Za svakodnevnu kliničku praksu bitna je spoznaja da su na tržištu dostupni samo materijali koji su detaljno testirani, legalnim postupcima provedenim u suradnji znanstvenika i kliničara, da su neškodljivi po ljudski organizam kroz svo vrijeme njegove primjene. Kliničaru je bitna pozicija vjere i povjerenja u biokompatibilnost materijala koje ugrađuje svom pacijentu. Međutim zbog kompleksnosti biološkog medija odgovornost je na svakom doktoru dentalne medicine da se detaljno upozna sa svim svojstvima i nuspojavama primjene pojedinih materijala koje koristi u terapijske svrhe, da detaljno prouči anamnezu svog pacijenta te prepozna potencijalne probleme koje pojedini materijal može prouzročiti kod određenog pacijenta.

dentalni materijali ; biokompatibilnost

nije evidentirano