hrvatski

Specifične ozljede kod plivanja

Plivanje spada u monostrukturalne sportove, a u plivačke se tehnike ubrajaju: slobodni stil, leđni kraul, prsna i delfin tehnika. Germanija i leptir tehnike su kojima se nekada plivalo na natjecanjima, no sada su zastarjele i služe kao dopunske tehnike u trenažnom procesu. Svaka tehnika sastoji se od raznovrsnih aktivnosti, a ovisno o kretnoj strukturi, angažiranost pojedinih regija lokomotornog aparata većeg je ili manjeg intenziteta. Propulzivni dio zaveslaja zahtijeva optimalni aktivni tonus muskulature koja izvodi kretnju. Retropulzivni pripremni dio zaveslaja izvodi se u načelu relaksiranom muskulaturom s minimalnim udjelom energije. Glavni su činitelji kretnje ruke, dok noge održavaju ravnotežni položaj tijela i dinamično, ovisno o tehnici, pridonose propulziji. Trup je veza u radu nogu i ruku, te zajedno s glavom i vratom izvodi kretanja koja osiguravaju bolji rad ruku i nogu te pomažu kod disanja. Uz ove vidljive činitelje, na uspješnost realiziranja tehnike znatno utječu funkcionalne sposobnosti koje su aktivirane zahtjevima tehnike i dužinom dionice. Osnovni je cilj sportskog plivanja racionalnost koja se manifestira u ekonomičnom, ravnomjernom, pravolinijskom savladavanju dionice zadanom tehnikom. Na uspješnu realizaciju neosporno utječu morfološke karakteristike, motoričke i funkcionalne sposobnosti te psihičke komponente. Kako bi plivač postigao takvu spremnost, važna je kvaliteta treninga kako bi se smanjila incidencija ozljeda. Istraživanje je provedeno na 30 ispitanika od kojih su 22 plivači, a osam plivačice. Dob ispitanika kreće se od 15 do 25 godina. Istraživanje je pokazalo da 83 % ispitanika ima poteškoća koje ih sprječavaju ili im otežavaju treniranje, dok samo 17 % ispitanika trenira bez ikakvih ograničenja. Kao dvije najučestalije ozljede istaknute su plivačko koljeno i impingement sindrom. Kako bi se smanjila učestalost ozljeda, veću pozornost treba pridodati prevenciji i edukaciji sportaša. Budući da je istraživanje provedeno na mlađoj populaciji i podaci su pokazali da postoji dosta ozljeda već i u ranijoj dobi sportaša, možemo slobodno zaključiti da se prevenciji i edukaciji ne pridaje velika važnost. Time bi se smanjila učestalost ozljeda, a i njihovo ponavljanje. Profesionalni treneri u većini su slučajeva upoznati s postupcima prevencije ovih ozljeda i primjenjujući ih pravilno u trenažnom procesu smanjili bi rizik od nastanka ozljeda. Važan dio u prevenciji čini i prepoznavanje simptoma na vrijeme, prije nego što dođe do ozljede. Simptome bi trebalo uočiti i ukloniti ih adaptiranjem treninga. Treba se osvrnuti na poboljšanje kvalitete treninga, točnije kvalitetu zagrijavanja i istezanja, a osobit naglasak potrebno je staviti na fizioterapiju i njezinu ulogu u oporavku sportaša i njihovu povratku u bazene. Ozljede su gotovo neizbježan dio sporta. Na sreću, rizik od ozljede u plivanju manji je nego u ostalim sportovima, a kao razlog možemo navesti najvažniju karakteristiku ovog sporta – voda.

plivanje; prevencija; rehabilitacija

nije evidentirano